Može li vas obradovati jato vrabaca…mene može!
Bila sam pomalo tužna tog dana..događaji oko mene..kiša..jedan od onih dana kad biste samo spavali i ne razmišljali ..
Odjednom je nastao žamor i galama te izađoh na terasu.
Cijelo jedno jato vrabaca spustilo se u moje dvorište. Koja je to bila graja,..
Kao da su pjevali odu životu..podsjetilo me na film Ptice od Hickocka..
Ali ne rekoh sebi nije to…to.
Nasmijah se onako sama sebi i sjedoh na terasu. Moje su brige nestale.. odnijelo ih je sa sobom to jato veselih ptica…
Ispod sivih oblaka nasmijalo se sunce..i pozlatilo grane borova a žamor je uskoro utihnuo..
Koliko je malo potrebno za sreću!
Vaša@ pjesnikinja