U današnje vrijeme nije ni malo lako živjeti. Muče nas mnogobrojni problemi od nezaposlenosti ili zaposlenosti bez plaće, od raznih kredita, zaduženja po čekovima, karticama, školovanja djece, i na koncu nervoze.

Na nervozu se može naići na svakom koraku, sve manje je zadovoljnih pa i onih samozadovoljnih ljudi a sve više nervoznih  i zavidnih. Rijetko gdje možete naići na osmijeh, na ljubazni doček, svi kao da jedva čekaju da im što manje dolazite da bi što manje imali posla, jer postoji ona izreka; "Ne mogu me tako malo platiti koliko ja malo mogu raditi!"

Je li to ispravan način razmišljanja i kud nas to vodi? Ponekad mi se čini da se ponašamo kao ovce i bez razmišljanja slijedimo put kojim nas usmjerava čuvar stada.

A čemu nam služi naša inteligencija i naš razum?

Nedavno sam pitala jednu dobru prijateljicu zašto na svakom koraku nailazimo na probleme, jal, zločestoću, pakost, podvale. Objasnila mi je to na jedan veoma lijep način.

Zlo odnosno Vrag ne podnosi Dobro, i zato čim negdje prepozna dobro kreće brže bolje na djelovanje na bi uništio Dobro tj. Svjetlo i ne dopustio da Svjetlo zavlada. Zato dobri ljudi trpe, pate od mnogobrojnih briga i bolesti, zato im se čini da ONI DRUGI imaju više sreće u  životu i bolje žive iako žive u tami.

NO TAMA JE TA KOJA GUŠI SVJETLO ALI NE MOŽE UGUŠITI BAŠ SVAKI TRAČAK I ZRAKU SVJETLOSTI, DOK SVJETLO MOŽE RAZBISTRITI TAMU!

Stoga ne treba klonuti jer na kraju svakog mračnog tunela ma kako on dugačak bio nazire se  Svjetlost!