Tako malo nam treba
za jutarnji osmijeh
za sjaj u oku
za toplu ruku
za jednu lijepu
riječ što dragom drugu
otklanja
baš svaku tugu.
Još manje nam treba,
tek dodir blag,
da uljepšamo
nekom prijatelju
susjedu, bratu
jutro, podne, cijeli dan,
da na licu njegovom
uklonimo bez puno truda
svake tjeskobe trag
Tako sitnica jedna treba
da se divimo suncu
zvijezdama,
moru, ribama.
Da u svakom
Božjem biću
vidimo Njegovu moć
i nikad se ne pitamo
već uvijek da vjerujemo
da će nam nešto
lijepo već sutra doć.
Tako malo
a nekad je tako puno!
Jer često se uz
puno truda
moramo natjerati
da bismo se samo
škrto i na silu uspjeli
nekom nasmijati
i najčešće upravo to
malo što nam treba
nam zapravo i nedostaje.
Nada Landeka, 26.02.2011.
bglavac
irida
edin.kecanovic
