Može li se nekog voljeti, o nekom brinuti i osjećati se da nekom pripadate i ako ne pokazujete ljubomoru, posesivnost, ako ne predbacujete baš za svaku sitnicu i ne pokušavate mijenjati osobu s kojom ste započeli vezu?
Može, naravno!
Prvo, ako ste upoznali određenu osobu, i prema njoj počeli nešto osjećati, onda to vjerovatno znači da ta osoba nešto vrijedi, s nečim vas je privukla, i na određeni način nečim vezala uz sebe. Ako je osoba već vezana, u braku, ili u nekom osjećajnom odnosu, pa ste pristali samo na kratkotrajnu avanturu, onda takav odnos svakako treba i zadržati, a ne forsirati nešto što druga strana ne želi, jer potencirajući nešto drugo i vršeći pritisak na osobu koja je s vama podijelila trenutke strasti, potencirate i vrlo brzi raskid.
U svaku vezu ili odnos ulazi se unaprijed svjestan svega što taj odnos nosi. Ili kako kaže naš narod "sam pao (pala), sam se ubio (ubila)". Dakle, nitko nije kriv ako nešto krene krivim smjerom, ako osoba koju smo sebi odabrali nije dovoljno zainteresirana za nas, ili nas ne voli, osim nas samih. Niti ćemo tu osobu privući ukoliko joj stalno nabijamo na nos kako nas ne voli, a zapravo bi nas trebala voljeti.
Ako je veza u startu drugačija, ili je uznapredovala, pa se u njoj počnu buditi i određeni nježni osjećaji odnosno ljubav, a to par u vezi jedno drugom i pokažu, još uvijek treba njegovati medjusobno razumijevanje i poštovanje, a naročito povjerenje. Bez povjerenja nema ni kvalitetnog odnosa. Nitko neće uspjeti zadržati onog drugog ako nema medjusobnog poštovanja i ljubavi.
Zato najviše od svega treba njegovati taj predivan osjećaj. Samo medjusobna ljubav može zadržati onog drugog, i kad si svjestan/svjesna da osoba s kojom jesi, želi biti s tobom, želi s tobom podijeliti lijepe trenutke, i to ti pokaže na bezbroj načina, ne postoji niti jedan opravdan razlog da tu osobu napadaš ili joj predbacuješ nedostatak ljubavi.
Ako je dotična osoba sklona mijenjanju partnera, unaprijed moraš sam sa sobom raščistiti, možeš li se s tim nositi, ili ne možeš? Ako ne možeš, u samom startu je najbolje prekinuti takvu vezu, i krenuti nekim novim smjerom, dok ne nađeš osobu koja će ti "biti vjerna do groba", a ako možeš, tada nema smisla niti predbacivati, jer si unaprijed prihvatio "pravila igre".
No, moje je mišljenje, da bez obzira na sklonosti partnera, i na dotadašnji način života, ukoliko se dovoljno daješ u nekom odnosu, ukoliko ne "cijediš svoju ljubav na kapaljku" već daješ cijelog sebe u vezi, odnosu, partnerstvu, tada možeš biti siguran, da tvoj partner neće poželjeti nikog drugog, dok je god s tobom sretan/sretna ili zadovoljan/zadovoljna u vezi. A zadovoljna osoba može biti samo ona koja se osjeća željenom, i koja neće svojim vlastitim frustracijama, nesigurnošću, svađama, ili predbacivanjem da ju se ne voli, zagorčavati život onom drugom.
Život je prekratak, i samo je jedan. Previše kratak i vrijedan da bismo ga potrošili na bezbrojne svađe i predbacivanje.
Svaki odnos treba njegovati kao da će trajati vječno, i uvijek davati cijelog/cijelu sebe.
Samo na taj način možemo očekivati zauzvrat isto toliko koliko i dajemo!