MOBBING je oblik zlostavljanja na radnom mjestu.

Svi mi kada dobijemo posao oduševljeni smo prilikom da osiguramo sebi i svojoj obitelji kruh svagdašnji, i mogućnosti da svojim radom, inteligencijom, zalaganjem stvorimo sebi bolji život  i sigurnu budućnost.

No kad nam se prepriječi neki autoritet koji za sebe misli da ima sva moguća prava nad nama  život nam postaje nemoguć. U svrhu očuvanja svog radnog mjesta, pognemo glavu, šutimo, toleriramo, plačemo u nekom kutku, grizemo sebe, boli nas želudac, izražavamo nezadovoljstvo na klijentima i na svojoj obitelji, umjesto da kažemo STOP NASILNIKU KOJI NAS MALTRETIRA. 

Život pod nasiljem zna biti zaista nemoguć. Nasilnik ne zna granice svog maltretiranja, i mobbing nije samo na radnom mjestu. Mobbing  je i kad vas tlači netko koga ste iz nekog razloga udaljili iz svog života (ljubavni ili poslovni partner), a on tu vašu odluku ne prihvaća, a mobbing pronalazimo i u obiteljskom okružju.

Njegovo ili njezino ponašanje, tj. ponašanje osobe koja vas maltretira zna biti zaista nepodnošljivo, i umjesto da sebi potražite psihologa i stručnu pomoć, prijavite nasilnika nadležnim tijelima JER NJEMU TREBA PSIHIJATAR – NE VAMA.  

Institucije su tu našle također svoj interes, i to one u kojima se vrte novci. Puno je lakše žrtvi mobbinga posavjetovati da si pronađe kvalitetnog psihijatra i pokuša pronaći rješenje za svoje psihičko stanje, jer je to ujedno i profitabilno naravno, nego li nasilniku staviti lisice na ruke i smjestiti ga tamo gdje mu je mjesto. Iza rešetaka, pa nek ga tamo liječe psihijatri.

Alternativa tumači takav proces kao krađu energije, a ja bih to nazvala bolešću modernog vremena ili prostim jezikom NEDOSTATAK KULTURE.  Dakle, kakvim god jezikom takve nametnike i krvopije zvali, jedno je sigurno treba im ZAPRIJEČITI DOTOK KRVI ILI HRANE tj. ENERGIJE  KOJOM SE HRANE. A jedini način da to učinimo je da snose posljedice svojeg ponašanja, bilo materijalno, moralno  bilo kazneno. Nema straha u tom dijelu, strah proizvodi nove manipulatore i nove nasilnike, jer njima otvoren prostor daje naše ignoriranje njihovog nasilništva, što je nedopustivo. Činjenica je da kad se poduzmu mjere da im se takvo ponašanje ne dozvoli, isti prestaju, jer im je  IPAK NJIHOVA KOŽA NAJBITNIJA.

 

CYBER MOBBING – maltretiranje preko interneta.

Internet je čarobno sredstvo moderne tehnologije.  U trenu saznaš sve informacije, proputuješ gotovo cijeli svijet,  vrlo brzo riješiš bilo koji problem, imaš na njemu gomilu podataka koji su  nužno potrebni za obavljanje svakodnevnih aktivnosti, i život je uz internet postao daleko lakši. No kao i sa svim drugim modernim čudima tehnologije i internet ima svoje dobre i loše stvari. Električna energija je korisna, da nema nje život bi nam bio nezamisliv, ali nitko neće gurnuti prste u utičnicu i dozvoliti da ga struja ubije, jer zna koje su njene dobre stvari a ukojima leži opasnost, a ljudi opasnost izbjegavaju ili ju nauče eliminirati, odnosno zaštititi se.

Ista je stvar i sa vozilima. U rukama normalnog vozača, automobil je sredstvo koje nam olakšava život, u rukama psihopate i nerazumne osobe automobil postaje smrtonosno oružje. Sve je stvar percepcije i primjene. No i u jednoj i u drugoj situaciji postoji odgovornost. Ako dovedeš nečiji život u opasnost ne objasnivši mu da je električna energija i smrtonosna i korisna u isto vrijeme, također plin, vatra, i mnoga druga čuda,  tada si ti odgovoran ukoliko se osobi kojoj to nisi objasnio nešto dogodi  ili ako nisi ništa poduzeo.  

Ista je situacija i na internetu. Postoja pravila virtualnog svijeta koja treba poštovati. Bez poštovanja pravila nema normalne komunikacije i remeti se virtualni svijet i druženje putem društvenih mreža. Internet je osmišljen kao korisno sredstvo a ne kao livada za brojne nametnike. Ali kao i na svakoj livadi, nametnike jedu korisni kukci ili životinje.   Dakle, kad uočimo nametnika koji nas u virtualnom svijetu malterira, ignoriranje nije rješenje. Rješenje je pokazati mu da to ne smije činiti i da je to kažnjivo. Zakon je to jasno odredio, a što je zakon propisao treba i primjenjivati. Djelomice smo sami odgovorni, jer su naši podaci javno dostupni, ali kako bi izgledao život naučnika, znanstvenika, pisaca,  liječnika, profesora, i brojnih drugih značajnih ličnosti kada bi svoje ime i svoj rad morali sakrivati od osoba kojima je nužno potrebna PSIHIČKA POMOĆ.  Svjedok sam brojnim maltretiranjima putem fb profila, web portala, chatova.  Kako taj cyber mobbing spriječiti?

Dakle, prvi korak je pri tome cijeniti dovoljno sebe i odlučiti da se takvo ponašanje ne smije dozvoliti. Zatim prikupiti podatke koji svjedoče o maltretiranju, i sve odnijeti na nadležno mjesto. Na Fb postoji stranica na kojoj putem maila možete prijaviti maltretiranje i vrijeđanje. Znači ne samo blokiranje osobe koja vam to čini, jer time ga sprječavate da to čini na vašem profilu, ali ne da to radi i na svom profilu, i da vaše ime i podatke o vama, lažne izjave, klevete i maltretiranje distribuira vašim prijateljima, a to cyber nasilnici čine. Dakle, na engleskom jeziku treba poslati jedan kratak dopis sa označenim činjenicama o maltretiranju i Administrator FB će poduzeti mjere da se maltretiranje zaustavi.  Dalje su odluke na vama – prijava policijskoj postaji (nadležna je Policijska uprava  s lokacije na kojoj je djelo počinjeno), privatne kaznena tužba, itd..

Naplatite nasilniku njegovo ponašanje, pa kad ga nekoliko puta lupite po džepu, ili ako u  platežnoj mogućnosti završi iza rešetaka, ili na dobrotvornom radu, tada će razmisliti o idućem vrijeđanju na javno dostupnim mjestima.

DAKLE NE BOJTE SE NASILNIKA, CIJENITE SEBE.  Kad u sebi razvijemo svijest da je takvo ponašanje NEDOPUSTIVO, tada je već pola problema riješeno, jer upamtite, ZAKON ŠTITI VAS, NE NJIH!

Na portalima i forumima, svaki uvredljiv tekst mora se brisati, ako su u njemu navedene laži i uvrede. Dakle, ako imate argumente kojim dokazujete da se radi o uvredljivom tekstu, ili o laži ISTI ADMINISTRATOR PORTALA ILI FORUMA MORA BRISATI, ma koliko mu to bilo naporno zbog same šeme rada  i izgleda portala, ali ne postoji opravdanje za nebrisanje uvredljivih komentara i članaka. Sama pravila portala reguliraju vaše korištenje istog, ali zakonske odredbe su iznad pravila portala i MORAJU SE POŠTOVATI. Dakle, zaštitite svoje pravo i čuvajte svoje ime od zlogukih vrana i bolesnih psihopata koji internet portal koriste da bi se liječili na način da što više uvreda i laži napišu bolje se osjećaju.

 

BULLYNG – nasilje među djecom ne postoji od jučer. Njega je bilo od kad postoji i svijeta. Samo se tada zvalo jednostavnim jezikom NEODGOJENA DJECA.  Moje dijete je bilo žrtva bullynga u osnovnoj školi. Bio je odlikaš, najbolji u školi, najbolji u županiji i nije bio nasilnik.  Nasilnici ga nisu podnosili, maltretirali su ga danima,  gurali ga niz stepenice,  svašta mu govorili,  omalovažavali ga, i na koncu su velikim uvredljivim slovima ispisali podrugljiv slogan na zidu škole.  Prvih nekoliko dana sam  bojom prebojala zid (iako je to bila školska imovina), a oni su to učinili ponovno. Njih trojica, po disciplini najgorih dječaka u školi, imali su viziju da oni smiju raditi što hoće. Nakon tri dana nadigravanja, njihovog šaranja i mojeg  maljanja (za koje vrijeme je moje dijete bilo kod kuće, u suzama, želeći promijeniti školu),  tada su ti klinci zafrknuli nosom na mene, kada sam došla pred školu i upozorila ih da to više ne smiju činiti i rekla im  da su za to ODGOVORNI NJIHOVI RODITELJI. Dakle, maloljetnici istina, ne mogu odgovarati za svoje ponašanje ALI NJIHOVI RODITELJI MORAJU.  

Nisu me poslušali naravno, i zatražila sam sastanak kod razrednika, i kod ravnatelja, ali ne samo ja, već i roditelji tog drugog djeteta. Naravno, situacija je bila vrlo nezahvalna za mene. Moje dijete je bilo samo „štreber“, dok su ova druga djeca bila djeca poznate zagrebačke elitne obitelji prepune novca. Čekala sam ispred zbornice sastanak, kad je majka tog djeteta upala u prepun hol (roditelji su čekali na roditeljske sastanke jer je bio kraj školske godine), i ugledavši mene, rekla je da „nek idem na pašu čuvati ovce, jer mi je tamo mjesto“ jer što ja, obična građanka, žena bez pedigrea imam nju zvati na bilo kakav razgovor. Mirno sam joj odgovorila, da ne trebam ići na pašu ni tražiti krave jer su u mojoj blizini, dok su sve svi roditelji smijali, povlađujući mi i razumjevši što sam rekla, no ona nije shvatila od svoje visine, koliko je u stvari bila primitivna i mizerna.

Razrednica nije bila podjednako raspoložena prema objema stranama. Pokušala je zaštititi dijete tog velikana, aludirajući na to da dijete iz bogate obitelji ne može biti loše odgojeno. Međutim, njegova majka u sedam godina osnovne škole ni jednom nije bila u školi, ja sam zbog svoje troje djece svaki dan dolazila pred školu, i vozila ih u školu, i vrlo dobro sam znala kakav ambijent u školi vlada, i tko je neodgojen a tko odgojen. Nisam odustala od svoje namjere. Ta djeca, koja su činila te nepodopštine, iako su u školi bili odlični đaci, morali su se javno ispričati mom sinu za maltretiranje kojem je bio izložen, i morali su pripremiti boju i jedan cijeli dan su bojali zidove škole. Oni, ne ja. Nisam odustala dok cijeli problem nije riješen na taj način. Kako su se oni osjećali poniženi kad su pred cijelom školom morali brisati što su napisali. Upamtili su pouku za cijeli život.

Nikada više im nije palo na pamet maltretirati djecu, jer su oni bili izvrgnuti ruglu nakon što su morali sanirati posljedice svojeg djela.

Dakle, kod nas tolerancija potiče nasilje. Nepoduzimanje mjera za sprečavanje nasilja, po meni je gotovo slično nasilju. Pomaganje nasilnicima  da postignu svoj cilj nečinjenjem i ingoriranjem, sudjelovanje je u nasilju.

Samo borba protiv nasilja i nasilnika svih oblika može donijeti rezultate.

I vjerujte, ne postoji tako moćan nasilnik koji će ustrajati u nasilju ako se boji za vlastito ime, rejting ili kožu. Jer ispod kože oni su KUKAVICE i ako uzvratite otporom i zakonskim mjerama, brzo će biti poraženi.

Dakako, svakako te poduzete mjere i javno objavite, jer postoji nešto čega se nasilnici najviše boje a to je JAVNOST!

 

Nada Landeka, predsjednica Udruge Veronika Vere, za zaštitu ljudskih prava