Zamorena stvarnim problemima i teškim situacijama s kojima sam se suočavala gotovo svakodnevno, a za koje su bile potrebne nadnaravne snage da bi se pobijedilo, u razgovoru s jednim prijateljem, rekao mi je da postoji jedna stranica, na kojoj se ljudi mogu družiti, reći što im je na duši, i upoznati se sa alternativnim i duhovnim metodama i praksama.

Kako sam i sama prilično puno puta zavirila u razne stranice na kojima su se nalazili tekstovi o alternativi i duhovnosti, a također gotovo svakodnevno uživala u knjigama u kojima je opisano "onostrano", odlučih se ulogirati i priključiti ostalim članovima.

Dugo sam samo "zavirivala" bez hrabrosti da se aktivno priključim svojim uradcima koje sam ljubomorno čuvala i sakrivala od javnosti. To je bilo nešto moje, nešto što je bilo odraz moje duše, moj odraz u zrcalu i što nisam nikome htjela dozvoliti da vidi.

No, čitajući tekstove i prateći što i o čemu pišu ostali članovi, jednog dana sam skupila svu svoju hrabrost i krenula. Onako bojažljivo, sa strahom i skepsom kako će sve to ispasti, postavila sam svoj prvi tekst.

Mislila sam prvo da će me ismijati, da će netko ono napisano smatrati gomilom gluposti jer da se takve stvari ne događaju baš svakome, zbog čega sam se ponekad osjećala izdvojenom od svijeta, zato sam bila dvostruko sretnija kad sam naišla na dobrodošlicu.

Nitko me nije ismijao, dapače, svojom pomoću, podstrekom, pozitivnim komentarima, dali su mi snage da ustrajem. Često sam, osim svojih razmišljanja, pjesama i priča, znala postaviti i tekstove koji su bili ispunjeni  mojim dilemama naročito kad mi se razbolilo dijete.

Iskreno, nemam puno prijatelja, tj. kad bolje razmislim nemam niti jednog, jer posao s kojim se bavim ne dozvoljava da se previše družim, a osim toga, život mi je tako često ispunjen varalicama i prevarantima, da sam i izgubila volju za druženjem. Upravo zato je ovo druženje s vama bilo i jest lijek mojoj duši. Shvatila sam da smo svi mi jedinstveni, svatko na svoj način, i da smo svi posebno lijepi (iznutra) svatko je od nas zvijezda koja svijetli u ovom svijetu posebnim sjajem.

Prilično sam se ohrabrila u ove dvije godine, kako u duhovnom svijetu, tako i u ovom drugom, svakodnevnom. Usavršila sam sebe, emotivno sam sazrela, shvatila neke stvari s kojima sam se godinama mučila da ih razumijem, puno toga  sam naučila.

Onaj duhovni dio koji sam nadogradila, ili izgradila, pomaže mi u svakodnevnom životu na način da sam puno čvršća, stabilnija. Dani ispunjeni suzama sada su zamijenjeni danima posvećenosti poslu, realizaciji projekata, i smijehu.

Onaj materijalni dio pomaže mi da ljudima pristupim na najbolji mogući način. Konačno sam varalicama i prevarantima naučila reći NE, bez da me zbog toga peče savjest, dok sam istovremeno naučila kako je lijep osjećaj kad pomogneš potrebitima i pružiš im ruku kad im treba.

Dogodi se i nadalje da sam povrijeđena, ali naučila sam i oprostiti, blagosloviti, naučila sam moliti srcem a ne samo riječima.

U trenucima kad mi je bilo najteže, nisam se libila uputiti pismo sa zamolbom da mi pomognete. I pomogli ste mi. Na svoj način, ne na onaj način kako sam očekivala, već na jedan drugi tj. ponukali ste me da se duboko zagledam u sebe i pronađem odgovore i rješenja u sebi.

Upravo ti odgovori i rješenja pomogli su mi i da više ne lutam, izgubljena u ovom prostranstvu koje se zove život, već da spoznam koji je moj put.

Zbog svega vam se zahvaljujem.