Stiglo nam proljeće a pred vratima nam je već i ljeto. Na poljima umjesto ljekovite lavande, nekadašnje jestive kiselice, poljske preslice, pa i onih prelijepih crvenih makova, koji su  svoju manu pretvorili  u prednost pa se iz kukolja pretvorili  u jestive kolače, sada prevladava ambrozija. Neugodna i ružna travurina koja se toliko brzo razmnožava da joj je gotovo nemoguće stati u kraj. Za razliku od plodnog žita, ljekovitih trava i povrtnica koje treba uzgajati i o njima se brinuti, ambroziji ne treba ništa. Gdje god njeno sjeme padne, ona tu nikne i nakon kratkog vremena ne samo da naraste velika i snažna već se i razmnoži u nekoliko podmladaka. 

Astmatičari su osjetljivi na puno toga. Osim na peludi trava u rano proljeće kada cvjetaju samo prve proljetnice, pa do cvjetova voćaka i stabala,  naročito su osjetljivi na ambroziju.   Uz dodatno pogoršanu situaciju preosjetljivosti na nikotin, vlagu , životinjske dlake, te grinje, stanje preko cijelog ljeta za kronične astmatičare postaje više nego zabrinjavajuće.

Mnogi, koji nisu do sada imali iskustava sa borbom protiv astme ne znaju da je ona  nije lako izlječiva, i da neadekvatnom i nepravovremenom njegom zna često biti i  smrtonosna bolest. Kod astme je najbitnije izolirati alergen iz okoline astmatičara (znači ono što se može maknuti mora se odmaknuti - npr. kod alergije na grinje najbolje maknuti zavjese i tepihe i kupiti antialergijski madrac), i reagirati pravovremeno tj. kod gušenja reagirati pravodobno kako bi se dišni putevi oslobodili i astmatičar došao do daha.

Kako je nemoguće izolirati peludi trava i stabala, odnosno ambrozije koje je najveći problem, potrebno je znati nositi se sa nuspojavama astme. Treba znati da se simptomi bronhitisa i astme razlikuju i iako često roditelji pomisle da kad im djetetu počne curiti nos da se radi samo o virozi, odnosno da ako kašlju da se radi o bronhitisu ili prehladi,  dogodi se da su potpuno u krivu, a pogreška u procjeni može skupo koštati.

Naime, kod astmatičara obično dolazi do curenja nosa zajedno sa crvenilom očiju, koje se znaju upaliti do te mjere da  tzv. krmelje ispune ugao očiju, a ispod donjeg dijela oka koje bude veoma crveno  nakupi se sluz. Na bjeloočnicama se znaju napraviti i bijeli čvorići, poput čireva, i svi ovi problemi zajedno sa crvenilom a povezani istovremeno sa curenjem nosa i kašljem ukazuju na astmu i alergijski konjuktivitis. Iskusniji roditelji nakon ponovljenih napadaja astme znaju već prepoznati simptome „piskanja“ ili „struganja“ u plućima, specifičnog zvuka do kojeg dolazi iz razloga jer se bronhiji stegnu, pa se zrak nakupi u plućima, i astmatično dijete ili odrasla osoba teško diše i bori se za zrak. Kako kod ovih promjena dolazi do „začaranog kruga“ u kojem se istovremeno „zarobi“ zrak u plućima, ni novi udahnuti zrak ne može doći od srca i pluća, pa osoba postaje pospana, umorna, teškog koraka, kod odraslih znaju oticati ruke i noge, jer se radi o povezanosti – nema dovoljno kisika – ni srce ni pluća ne mogu kvalitetno odraditi svoj posao, pa sve dok se ne pomogne adekvatnom terapijom nema pomaka. Astma rijetko prolazi sama od sebe.

Prva pomoć astmatičaru je sjedenje u polusjedećem položaju, najbolje kod izvora zraka, kako bi astmatičar ipak bar malo uspio udahnuti.

Druga pomoć je smirenje. Ono je svakako nužno, jer astmatičar kojeg uhvati panika, ili kad vidi da roditelja uhvati panika, još teže diše, a tada je problem još veći. Dakle, pribrano i zrele glave primiti se pružanja pomoći. Svakako prostorija treba biti ovlažena, zato je dobro u blizini astmatičara staviti posudu sa čajem, recimo kamilice ili mente, koja se isparava, ovo olakšava disanje i smiruje.

Nadalje, starinski lijek je list kupusa prepečen na toploj ploči, i premazan maslinovim uljem položen preko pluća.  Nakon nekoliko sati disanje postaje umjerenije, lakše, i stabilnije, a piskutavi šumovi iz pluća se bitno smanje, što znači da je dovod kisika postao širi.

Sada je period rasta ljubičica. U starim knjigama sa ljekovitim receptima postoji recept sirupa od ljubičica. Beru se svježi cvjetovi i zajedno sa medom se ukuhaju u sirup, koji se u žličicama daje astmatičaru.

Isto tako crvena repa, izdubi se, pa u njezinu sredinu napuni medom, koji se nakon nekoliko sati procijedi i daje se u obliku sirupa. 

Također i vršci bora, koji su više nego provjereni narodni lijek koji se može uzimati tijekom cijele godine.

Osim ovih nekoliko starinskih i jednostavnih recepata, dobro je i kozje mlijeko, međutim, kod mojeg djeteta se pokazala i alergija na ovo mlijeko, pa dakle kod svega što se daje treba biti oprezan i davati u malim dozama, dok se ne primjeti reakcija.

Treba napomenuti, da svakako treba prema uputi liječnika   davati i klasične lijekove, narodni lijekovi su pomoć, međutim, kod akutnog i  teškog stanja ne možemo se osloniti samo na samopomoć, no istovremeno treba biti vrlo oprezan i UVIJEK pratiti situaciju i razvoj stanja.

Naime, osobno sam svjedočila alergijskoj reakciji na kapi za oči (nedavno je u novinama bila vijest kako je djevojci od kapi za oči otpadala koža), no moje dijete je bilo također alergično na antialergijske kapi od kojih je gotovo oslijepilo, pa dakle u svemu treba biti oprezan i krenuti postepeno i uz punu pažnju (nikad ne dati lijek bez nadzora slijedećih nekoliko sati kako bi se pravovremeno uočila reakcija).  Osim takovih promjena, dogodila se i reakcija na sirup Lontermin, koji se također primjenjuje kao antiastmatik, međutim, izazvao je tahikardiju, odnosno ubrzani rad srca, zbog kojeg je opet došlo do smanjenog dotoka kisika jer srce nije pravilno radilo. Zbog svega ovog treba obratiti pozornost na svaku sitnicu i pomno ju bilježiti.

Kao roditelj, najbolje poznajete svoje dijete.  Za astmatičara je jako bitno da se psihički previše ne izlaže nego da živi u jednoj mirnoj i stabilnoj sredini, da ZNA da se uvijek može osloniti na članove svoje obitelji u slučaju da osjeti početak astmatičnog napadaja, jako je bitno da je siguran u to da postoji netko tko mu može pomoći. Psihička stabilnost bitno je povezana sa jačinom napadaja, veći osjećaj sigurnosti potpomaže brži prolazak napadaja, ako nije zakompliciran dodatno bakterijskom infekcijom. Sve ovo naravno ne znači da od astmatičara treba načiniti osobu ovisnu o tuđoj pomoći, ne astmatičari mogu normalno živjeti svoj život i biti aktivni, ali budna pažnja sa strane je prijeko potrebna. Također ga je potrebno podučiti kako da si pomogne sam, to mu stvara osjećaj sigurnosti i sprečava paniku.

Osim toga, ako se radi o mlađem djetetu dobro ga je posjesti u krilo prema sebi i lagano ga masirati po leđima. Masaža olakšava prolaz sluzi a djetetu daje osjećaj sigurnosti.

U ovome je naročito razlika. Naime, astmatičar kod tipične alergijske reakcije rijetko ima temperaturu veću od 37°, dok se kod stanja zakompliciranog bakterijskom infekcijom temperatura povisi i do 39, a tada teško da će se stanje smiriti bez antibiotika i u tom slučaju je potrebno ODMAH obratiti se liječniku, najbolje u hitnu ambulantu specijalizirane bolnice gdje mu najbrže mogu pružiti  pomoć i daju inhalaciju. 

U svakom slučaju, astmatičar se treba kloniti okoline u kojoj je prašnjavo, magle, i vjetra, ovo su situacije u kojima se stanje bitno pogoršava, odnosno dolazi do iznenadnog napadaja astme. Nikotin također posješuje astmatično stanje, pa bi bilo idealno ne pušiti u blizini astmatičara.