Neki dan, onako bez veze, zapeo mi za oko status na današnjem najmodernijem načinu komunikacije, fb profilu;

Jeste li se ikada usprotivili nasilniku? Jeste li ikada pljunuli u lice ucjenjivaču?Jeste li ikada ustali u odbranu slabijeg?Jeste li ikada uspjeli da posramite klevetnika?Jeste li ikada spriječili neku podlu intrigu?Jeste li ikada uzeli u zaštitu nevinog?Jeste li ikad nahranili gladnog? Jeste li ikada učinili neko dobro, stavljajući život na kocku?Ako jeste, niste uzalud bili ČOVJEK...A ako niste, ne znam zašto ste se rodili baš kao čovjek...Mogli ste se roditi i kao crv, muva, štakor..

Duboko sam se zamislila nad ovim riječima i njihovim značenjem! Iako je to samo fb status,  svaki čovjek se mora zamisliti bar jednom u životu nad tim riječima. Jesam li zaslužio biti čovjek? Činim li uvijek sve kako bi trebalo? Griješim li? Volim li osuditi nepravedno? Imam li pravo osuđivati ili suditi?  Da li sam uzeo u zaštitu nevinog, nahranio gladnog.....

Razmišljajući o ovim riječima vratila sam se u prošlost. Da jesam, usprotivila sam se nasilniku i nasilju, i to više puta. Kroz život sam branila sebe i druge ako je to bilo potrebno, i uvijek bih to učinila opet ako zatreba.......

Jesam li pljunula u lice ucjenjivaču? Svatko tko je pročitao moju knjigu o pravosuđu zna da je za pisanje iste, kao i za proživljavanje svega opisanog bila potrebna iznimna hrabrost, da jesam, pljunula sam u lice ucjenjivaču....

Jesam li ikada uspjela posramiti klevetnika? O da, puno puta sam upotrijebila  svoj dugi jezik i ispričala sve što mislim, štoviše, čak i napisala, argumentirano, točno, i srčano. A što je bilo tada s klevetnicima? Nestali su, jednostavno su nestali kao da su od magle ili snijega pa ih prvi zračak svjetla  pretvori u ništavilo.... kao da nikad  nisu ni postojali.....

Jesam li ikada spriječila neku podlu intrigu? Uvijek, ne podnosim intrige, tračeve, podvale, laži, klevete, ništa od toga nije moj stil, i ako čujem da netko nekog trača, ili mu kuje urotu, presječem to odmah u startu i ne želim uopće slušati.  Često puta sam se digla od stola prekinuvši razgovor u pola ako je bila riječ o intrigi.........

Ako se trebam pitati da li sam uzela u zaštitu nevinog, to uvijek činim. Život bih dala za pravdu, i ako treba zaštititi nevinog, uvijek sam spremna dati ruku, podmetnuti leđa, pa i glavu na panj ako treba.....

Jesam li nahranila gladnog?  Puno puta! Bezbroj puta sam  ostavila svoje džepove prazne  ugađajući drugima. Nikad nisam odbila gladnog, žednog, tužnog.....  Svi koji su pokucali na moja vrata ili  na moje srce dobrodošli su......

Jesam li ikada učinila dobro stavljajući život na kocku? Jesam, bezbroj puta! Kad god je trebalo učiniti dobro, učinila sam to bez obzira na cijenu. A cijena je bila jako skupa! Često puta sam zbog dobrote ugrozila i svoju čast, i ime i obitelj, i posao.... puno toga.....

Dakle - jesam, to znači da sam čovjek? Ako sam čovjek, da li to istodobno znači da sam i duhovnjak? 

Po mome to bi trebalo biti jednako. Ne može duhovnjak biti osoba koja voli oklevetati, koja ne zna pružiti ruku, koja ne zna oprostiti, koja ne zna ljubiti prijatelja, susjeda, koja ne zna razmišljati svojom glavom i na temelju svoje vlastite pameti donijeti odluku i tako postupiti.

Neki ljudi znaju ili vole živjeti po tuđim pravilima. Neki vole ovisiti o drugima ili misle da će im drugi nešto učiniti dobro ako prema nekom budu manje ljudi. Kod ljudi koji se ne bave duhovnošću to može i proći, no kod osoba koji se javno predstavljaju duhovnjacima – ljubav i razumijevanje bi trebala biti na prvom mjestu. Ili se ja varam?

Do prije godinu i pol dana osjećala sam se pravim duhovnjakom.  Svima kojima je trebala duhovna ili energetska pomoć mogli su na mene računati. Osjećala sam se posebnom,  bijele duše, potpuno čiste, i znala sam da tu svoju bjelinu mogu prenijeti drugom bez straha i bez osjećaja grižnje savjesti da sam možda za njega nešto loše učinila. Jer duhovnjak mora činiti dobro inače nije duhovnjak..........

Tada sam preživjela neke događaje koji su me povrijedili, bila sam nepravedno oklevetana....

Pratila sam kako su ljudi koji su do jučer čitali s oduševljenjem napisane riječi, koji su voljeli čuti riječ podrške, koji su me tražili pomoć na nebrojeno način i tu pomoć dobili, kako su isti ti ljudi bili spremni ODMAH razapeti me na križ. Bez pitanja, bez prava na sud, i bez odvjetnika....

Nakon postavljene objave kojom sam dokazala da se radilo o običnoj kleveti, žena koja se javila pismom a potom nestala poput snijega,  nakon što je dobila sto eura o kojima je pisala, a koje mi nikad nije dala, nitko od „prijatelja“ i nitko od „duhovnjaka“ nije rekao niti jednu lijepu riječ.   Dobro, to je naš život, tako živimo u današnje vrijeme........

Ali  reći da te nije pogodila nepravda i da ljubiš sve ljude bez obzira što ti učine, da u svima vidiš ljubav ne može biti točno, jer nitko od nas to ne čini, možda samo neki posebni i jedinstveni ljudi..... rijetki u svakom slučaju.......Oprostiš im, ali ih ne voliš previše......

Meni je ta situacija bila dovoljna da shvatim da mi nedostaje jedna mala karika da budem  savršeni duhovnjak – a samo to bi me zadovoljilo, duša sa mrljom nije po meni dobra da se bavi duhovnim radom.... a duša dobije mrlju čim zamjeri nekom tko je povrijedio....ili ne ispunjava ova pitanja s početka......  

A kako se osjeća duhovnjak koji zamjeri onom koga niti ne pozna? Kad povrijedi osobu čiju je samo sliku vidio na zidu, s kojom nema ništa zajedničko?  Je li čovjek?  Može li reći da zadovoljava uvjete da bude čovjek u punom smislu te riječi?

Ja sam sebe prespitala i donijela odluku. Mogu biti duhovno bogata ali nisam pravi duhovnjak. Moram rasčistiti pravne stvare i razriješiti situacije sa osobama koje su meni, mojoj obitelji, mojim prijateljima i mom poslu nanijeli štetu. To nije osveta, nije revanšizam, to je postavljanje stvari na svoje mjesto i moj put. Put koji mi je određen i kojim kročim.  Da bih došla do svog cilja žrtvovala sam svoju duhovnu ulogu, ali se trudim biti i ostati čovjek i doći do kraja svog životnog puta bez mrlje na onoj bjelini moje duše.... Nije lako jer se tim putem mnogi nabacuju čadžom, ugljenom, pljuvačkom..... , ali ustrajna sam..... i vjerujem doći ću do cilja... ali duhovnjak  nisam  

poštena  sam prema sebi i prema drugima.....