Inside information.

Na stolu su tipični proizvodi: kruh u više varijanti, povrće i dvije vrste pašteta - riblja i svinjska jetrena.

Za stolom su tri doktora kompjutorskih znanosti - Hrvatica, Danac i američki Iranac, profesor na sveučilištu Philadelphia. Spremaju se na neki značajni strukovni seminar na nekom danskom otočiću između Švedske i Poljske. Ja sam tu da im tjedan dana čuvam djecu dok su odsutni.

Kreće razgovor o jelu; zašto ovo i kako ono. I onda se zakače za svinjsku paštetu. Danac započinje priču. Polovica njegovih primanja dolazi od kompjutorskih programa za obradu mesa danske mesne industrije.

Neki je dan zajedno s još nekolicinom kolega morao posjetiti najveću dansku klaonicu svinja da bi mogao ponuditi adekvatan kompjutorski program praćenja i obrade mesa.

Očito je bio zgrožen posjetom ali i fasciniran.  "Nevjerojatan je proces od zive životinje do obrađenog komada mesa," počeo je priču. "Sve je gotovo za nekoliko sati."

Da prepričam, svinje su društvene životinje pa ih stoga po sedam komada uvode u plinsku komoru kako ne bi nanjušile smrt i prestrašile se.

Za minutu i pol vremena totalno su onesviještene a onda ih strojevi tresu i centrifugiraju da bi im izvukli svu krv. Tada su mrtve.

Onda nastupa skidanje čekinja, komadanje, rezanje, sortiranje, pakiranje...I ono što je bilo živo biće sat-dva ranije sad je odrezak.

I tako svaki dan pobiju njih 60.000 komada. Mogli bi i više jer im je kapacitet 90.000!

Zrak je za stolom bio gust od emocija. Jelo se i dalje...Danac je nakon totalnog muka zaključio:"Ne mogu više jesti svinjetinju..."

Iranac je zatim postavo pitanje o familiji, roditeljima...Danac mu je ispričao o ocu i majci koji žive na jugu Danske gdje su ogromne farme krava. Njegov ih brat ima 300 komada jer je to minimum da bi se moglo živjeti. 300 krava na okupu! Njegov susjed ih ima 600!

Dančev brat provodi cijele dane pregledavajući krave. Ide od jedne do druge da bi vidio jesu li zdrave. Strojevi okolo rade, karusel vrti krave u krug, radnici im stavljaju usisnice na vime, neke krave već znaju da se trebaju dojiti pa idu same u red pred robotom koji to obavlja.

Da bi krava imala mlijeka mora biti bređa i tako se svakih devet mjeseci oteli. Što u Danskoj rade s telićima? Dio telića ide u uzgoj za mliječne krave, a svu ostalu telad kolju čim se otele i tijela uništavaju.

Prestrašno! Sva je ta telad jednostavno otpadni materijal jer se farmerima ne isplati hraniti ih! Ne koriste se čak niti za proizvodnju pseće i mačje hrane nego se bacaju u smeće.

Imam li neki komentar? Jos sam zgrožena. Iako znam da je Zemlja velika trpeza na kojoj život jede život da bi preživio.

Ovo pišem direktno na magicus.info pa se ispričavam ima li greški i nejasnoća. 

Lijepi pozdravi iz Kopenhagena!