Sinoć sam upoznala Ruperta Guža, čuvara moje kuće. Oboje smo bili gadno zatečeni susretom na vanjskim stepenicama uz slavinu cisterne s kišnicom.

Na metar pred njim, ja sam se na tren bila ukočila, a ni njemu nije bilo lako. Neobično je iskretao glavu i palucao rašljastim jezikom.

Oboje smo riskirali da se susret pretvori u opasnu eskalaciju straha koja je mogla rezultirati sukobom i kobnim posljedicama za me ili za njega.

Da sam samo automatski zakoračila prema njemu ili mu stala na tijelo, bilo bi svašta. Naime, g. Rupert je zmija, neotrovni, ali izgledom zastrašujući GUŽ; noćna mora seoske djece ali i odraslog stanovništva koje ga, ukaže li se i na tren, nemilosrdno progoni i ubija.

Obostrana je panika trajala djelić sekunde, a onda je ustupila mjesto radoznalosti. Znala sam da živi negdje na mojem imanju, a možda i više njih, ali ga dosad nisam nikad srela.

Viđala sam jedino zlataste sljepiće koji niti nisu zmija nego u zmiju prerušen bezopasni gušter. No oni se nikad ne bi približili kući jer im je draži život u njihovim rupama u travi.

Ovog sam proljeća, nakon dugo godina, srela i debelu žabu krastaču, na istom mjestu gdje i g. Ruperta (oboje očito obožavaju vodu) i otpratila je u za nju sigurni dio vrta jer je krastača izuzetno korisna životinja.

Zanimljivo - za razliku od g. Ruperta - nije mi padalo na pamet da joj dam ime. Što se tiče guža, smjesta mi se u umu pojavilo ime Rupert. Pojma nemam odakle sam ga izvukla!

U životu nisam srela nikoga istog imena osim lutka Ruperta iz prototipa ergonomske igre za djecu mog nekadašnjeg prijatelja koji se bavio izumima edukacijskih igara. Ali taj je Rupert bio drveni lutak u kutiji od cipela. Na sebi je imao rupe i oznake u koje bi dijete guralo drvene klinove u pokušaju da dijagnosticira bolest. Rupert je bio model pacijenta, a dijete se s njim trebalo igrati doktora.

Mislim da me je to bezazleno ime zaustavilo od bijega i prikovalo na mjestu kako bih mogla dobro osmotriti g. Ruperta Guža.

Znam da sa zmijama nema nikakvog razumskog ili emotivnog kontakta. One su, preneseno govoreći, biološki stroj koji zauzima svoju nišu u veličanstvenoj lepezi živih bića.

Slabo vide i slabo čuju ali nevjerojatno reagiraju i na najsitniju promjenu temperature u okolici a to je stoga što su hladnokrvne životinje i ovise o količini sunca i topline kako bi mogle funkcionirati.

U istraživanjima zmijskog svijeta, znanstvenici su kreirali zanimljiv eksperiment; pred zmiju otrovnicu postavili bi dvije električne žarulje s minimalnom razlikom snage (emitiranja topline), a zmija bi redovito napadala onu beznačajno jaču žarulju! Dokaz koliko fantastično reagiraju na temperaturnu razliku!

G. Rupert je mladi guž, guja koju narod smatra kućnim čuvarom. Živi li u blizini, čisti okoliš od štakora, miševa i drugih štetnih glodavaca, proždire kukce i ličinke…

U zamjenu za čuvarsku uslugu, narod bi im nekad ostavljao zdjelicu mlijeka koju bi guževi rado ispili. Postoji i predaja o guževima na pašnjacima koji su navodno bili toliko veliki da bi mogli podići glavu i obujmiti kravlje vime pa joj sisati mlijeko. Je li to točno ili ne? Pojma nemam.

Još se nisam odlučila hoću li mu predvečer ostaviti zdjelicu s mlijekom, a i bojim se da se na pojilu ne sukobi s nekom od maca ili nekim od pasa. Ne znam kako bi u tom susretu prošli moji sisavci i kakve bi im traume g. Rupert mogao prouzročiti.

Za razliku od bakrenasto zlatnih sljepića i relativno kratkog vretenastog tijela, g. Rupert je pretežito crna zmija sa sivkastim uzorkom po izraženom hrptu.

A što je dugačak! Ovaj preda mnom imao je najmanje metar; izdužena crna zmija sa vidljivo stanjenim dugačkim repom.

Kad je shvatio da ga neću pokušati zatamaniti batinom, lijeno se povukao u vegetaciju. Sam kraj repa bio mu je tanak poput najtanje crne špage. Nekako sam upravo po tom dugom, tankom tijelu zaključila da je G. Rupert mlada guja, možda tinejdžer, i da je pred njim još dugogodišnja čuvarska karijera. Ali samo pod uvjetom da mi ne izlazi često pred oči! A kamo li da mi staje na put!

Da, zmije su opasne, fascinantne i prekrasne životinje! Već se dugo pitam da li ih se bojimo samo stoga što su ponekad otrovne ili zbog njihova spiralnog oblika i načina gibanja.

Meni su u mnogo čemu nalik na dvostruku spiralu DNK u kojoj se na molekularnoj razini svega živoga u biosferi – KRIJE životna sila.

Nije li zmijski tabu vezan uz činjenicu da ŽIVOT, koji ima bazični oblik zmije, tako skriva svoje prisustvo na planetu iz straha od vanjskih neprijatelja?

U mnogim se mitovima o stvaranju svijeta pojavljuju zmijoliki oblici, a jedan šamanski mit iz Amazonije, govori o tomu kako ŽIVOT ima bezbrojne neprijatelje u svemiru i stoga se dobro prerušava u bilijune i trilijune biljnih i životinjskih vrsta.

Zahvaljujući tom mitu, mladi je guž na gmajnu zasad izvukao živu glavu, a uz to u ovom upoznavanju i dobio svoje ime - RUPERT GUŽ.