Neko veče, ili bolje rečeno, neku zoru - a bilo je pola četiri u praskozorje - veselo se polupijano društvo obrušilo dobronamjerno na mene:

"Daj, ti to možeš! I danski je tim prevodilaca star...Pa nisi ti tako stara da ne bi mogla ući u hrvatski tim prevodilaca u Briselu! Priča se da nemaju dovoljno prevodilaca baš za tvoju grupu jezika - engleski i francuski. Daj napiši što si sve dosad prevela, čime si se bavila, gdje si bila...sve napiši u životopis i kreni na testove!"

Dva dana kasnije surfam ja po službenim stranicama EU prevodilaca...jer naravno, da su prijateljska nagovaranja ostavila traga, usadila crv u moj mali već ustaljeni život, razbucala neka pokopana bivša zanimanja...otvorila zapečaćeni ambis ambicija od kojih sam davno odustala...

Hoću/neću/hoću...to je bilo noću kada sav svijet spava!

A klopka sa sirom mami i uvjerava...

U želucu grč i pitanje: "Pa zar baš moram?" "A život ti se baš lijepo ustalio i sve je o.k. i zdravlje i blagostanje i osobni osjećaj zadovoljstva..."Moram li se doista ponovno mijenjati?"

Jutros, otvara se novi prozorčić šanse. Sjedim ja tako za Magicusom kad mi Skype "bljup" dojavi da imam SMS poruku. "Ko bi to mogao biti? Imam upisano tek nekoliko adresa..."

Kad ono cijela serija muških imena na ekranu; traže da ih uvrstim u svoje kontakte. "Odakle sad to?" - pitam se.

Iz čiste radoznalosti kliknem na jedno ime, tamo gdje mi se kursor već i nalazio. Istog časa vidim da se pero na ekranu stalo micati kao da piše. U, huhu...

I odmah u glavu: pita on mene - kako se zoveš, koliko imaš godina, čime se baviš? A ja pitam odakle mu ideja da baš mene kontaktira i tko je on? On je kanadski leutenant taj i taj rođen 1950. Hu,hm,huu, još nisam pogledala u rječnik je li to poručnik, kapetan, koji je čvarak u pitanju...

Najviše ga zanima da vidi moju sliku i da zna jesam li udata ili ne. Bože, Bože...mislim si ja...čovjek poludia...I ja mu napišem da sam dovoljno stara da se sjećam posjeta Ottawi 1971. godine - gdje on živi - a onda mu na brzinu sva zbunjena objasnim kako moram do kraja zalijati vrt prije podnevnih žari, ugasim na brzinu Skype i odjurim od kompjutora. Zažarenih obraza kao da mi je 16 godina...

I recite da svijet nije prepun prilika za nove početke?! Samo treba malo hrabrosti da se otisnete od poznatih obala i eto avantura koliko ti ih srce želi.

Čini mi se ipak da ću ja ostati tu, ovdje i sada. A prepustiti drugima da se otisnu u nepoznato. Ljepše je sjediti u fotelji i promatrati svijet nego stavljati glavu na svaki panj.

Sad mislim ovako, a sad onako.

Tko zna što će mi lijepoga donijeti novi dan? Osjećam da The world is my Oyster - izreka koja otprilike kaže kako je svijet tvoj i govori se mladim ljudima na početku karijera kad su sve mogućnosti otvorene.

Da, svijet je danas moja oštriga koju mogu pojesti baš kao što je i vaša svaki dan vašega života prepunog novih uzbudljivih početaka.