Imam predah od dva udisaja..a onda ponovno u žrvanj vremena. U današnje vrijeme sve ide na brzinu. U pogonu sam od pola sedam pa bi mi sigurno bilo teško sjetiti se svih današnjih radnji, a sada su dva.

Evo mene na mojem radnom mjestu u Himalayskoj spilji, vidite me i na slikici. Koje su mi dužnosti? Ma, neću vas time ugnjaviti! Samo ću reći da mi posao oduzima previše vremena, a pretpostavljam da će to reći svatko tko radi pa makar mu posao bio mio i unosan.

Meni je ono prvo, a ovo drugo nešto manje...ipak ne mogu se potužiti. U ovo doba kad su svi bez love, a izlozi puni, kad vas bombardiraju reklamama sa svih strana i mame u kredite, kad se svi tuže na siromaštvo, ne mogu a da se ne sjetim nekog Argentinca, nekad davno u posjetu tadašnjoj Jugoslaviji.

Svi su se i tada žalili kao danas...nema ovoga, nema onoga...a on im je rekao: "Vidim da nemate bogzna što po dućanima, ali budite sretni. Bolje je imati nešto novca i osnovno, nego hrpu stvari i gomilu kredita. Vjerujte, najgore je kad su izlozi puni, a džepovi prazni. Ne želim vam to doba!"

 A to je doba tu, svi smo uronjeni u njega i preko guše. Dolazi mi poštar u trgovinu i kaže: "Sretan sam što sam slušao ženu. Vozim se u starom autu i nemam nikakvih kredita. A moji prijatelji...sad će prodavati aute jer ih ne mogu više otplaćivati."

!Ode tako poštar i dođe prekrasna mlada žena. Parkira sportski kabriolet pred vratima. Hoće sve: odmor u salinariju, anticelulitnu masažu, sol za kupanje, sol za jelo, solnu lampu, grumene soli za ukras...kad bi bar sve mušterije bile poput nje

Ali i ona ima svojih problema, ubitačni ritam na poslu koji joj tako mladoj ostavlja trag: "Pobjegla sam tri dana na bolovanje, a šef me kontrolira na mobitel nekoliko puta na dan. Naravno da mu kažem da sam doma, ušuškana u krevet. Makar, pretpostavljam, ne bi imao prigovora niti na odmor u slanoj spilji. Sve za zdravlje!"

Iz dvorišta Himalayske spilje, glasa se Vincent, moj Berni...htio bi da ga povedem u šetnju. Sjetim se odmah i drugog Bernija, Adriana koji je sad na lajni na selu, čeka da se vratim. Da idemo u šetnju.

A još me danas čekaju Trešnjevački plac, Privredna banka i Plodine, Na brzinu ću ja to! Sve na brzinu.

I kako onda ne bih imala osjećaj da život juri, da trčim od jedne dužnosti do druge, a vani je proljeće...

Ne, ne hvata me romantika, ptičice, zaljubljivanje...Hvata me želja za proljetnim spremanjem. Nekad bih se davno uvrijedila kad bi mi netko rekao da su žene poput ptica u proljeće - moraju spremiti svoje gnijezdo - danas bih tu tvrdnju ne samo objeručke prihvatila nego i što prije provela u djelo.

U ovom brzom životu, i jednostavno monotono spremanje dođe poput predaha.