Obrecnula se na me prijateljica s FaceBooka: "Nisi li pretjerala sa slikama životinja? Što sve nisi stavila na FB; puževe, žabe krastače, skakavce...a sad ova zmija...meni je to previše."

"Pa sljepić se prošetao mojim drive-inom", pokušala sam se obraniti. I naravno da sam ga uslikala kad mi se već pružila prilika.

I naravno da slikam bumbare, skarabeje, pčele, jelenke, skakavce, žabe, miševe, zmije...da o psima i mačkama ne govorim!

Mačke jedu miševe, zar ne? Notorna činjenica.

Živim na selu, svakodnevno ih susrećem i uvažavam. Pa nisu li oni naša braća i sestre na Zemlji? Čemu ih ignorirati kad čine važne karike u mreži života?

Gradski čovjek postupno gubi tlo pod nogama jer si sam pili granu na kojoj sjedi. I još ga onda smeta slika živih bića nekih drugih oblika i navada jer se boji tih drugih.

A bez tih drugih ne bi bilo ni nas ovih. Ne možete li otrpjeti pogled na bezazlenog sljepića, zatvorite oči!

E, ja neću!