Zatvarala sam oči pred strahotama koje činimo klanjem životinja i trošila penziju na sirovu slaninu za sjenice, branila sam mojoj starom majci da vrt prska otrovima, spašavala ptiče koji su ispali iz gnijezda... A KAKO MI SE UZVRAĆA? Ptičji rode, prevršio si svaku mjeru! Baš sam se zaželjela nešto višanja sa šlagom, uzela posudu i uputila se pod stabla višanja... Još sinoć su bila krcata slasnim tamnocrvenim plodovima...Grane su se od tereta savijale do trave, a i trava je bila puna otpalih prezrelih plodova. Dolazim pod višnje i ne vjerujem očima. Na moje zaprepaštenje, nema jednog jedinog ploda. Niti na granama niti na tratini! Biološka raznovrsnosti, očuvanju prirode, životu u skladu s ostalim živim bićima itd. itd. itd. - odzvonilo je! Gladna sam vitamina, slina mi curi od same pomisli na slatku voćnu salatu, a sad jedno veliko NIŠTA! E, nećete više, ptičji kradljivci! Skupljam po kući stare CD-ove i spremam se vješati ih po drugim stablima da mi ne pokradete jabuke, kruške, grožđe, marelice, breskve, orahe... Nakitit ću vrt kao božilnu jelku na koju vam neće pasti na pamet da se spuštate! Kakva ljubav, kakvo uvažavanje raznolikosti, kad je želudac prazan! Ptičice, pretjerale ste! A baš sam razmišljala da spjevam odu ljetu i obilju...