Gornji sam tekst našla u jutrošnjem izdanju Index.hr...a onda i druge povezane vijesti kao na pr. "Detroit u stečaju"...pa onda i "Hrvatska poštanska banka ide na prodaju"...uglavnom zbog kamata na državne kredite...

Jutros mi ujurio poštar u dućan i objavio da ide u penziju! "Sve se dogodilo u nekoliko dana," objašnjava. "Šef mi je rekao da on odlazi pa nek' idem s njim. Neka uzmem novce koje pošta nudi i uživam. U pošti će ionako biti sve gore... Otpuštaju 800 zaposlenih." 

Čitam i slušam komentare na istu temu  - NOVAC i sve oko njega. Umorna sam od priča o kreditima, glavnicama, švicarskim francima, dolarima, eurima...i kako se sve ne zovu svjetske valute.

Međutim, bojim se da su kapitalizam i bankarstvo žilave biljčice i da ih se nećemo tek tako riješiti kako mnogi zamišljaju.  

Ipak u meni negdje duboko tinja plamičak 1968. i motto: BUDIMO REALNI, TRAŽIMO NEMOGUĆE!

Ne bi li bilo lijepo kad bi se cijeli sistem u kojem 99,9% stanovništva jedva preživljava, a onih jedan promil okrutno zabavlja, jednostavno urušio sam u sebe?

Nije li vrijeme da se nacionalno ili regionalno bogatstvo mjeri u broju stabala u šumi ili litrama pitke vode, umjesto u nekoj virtualnoj valuti?

Hoćemo li ikad doživjeti taj dan?