ODJECI '68.

Danas se osjećam kao '68. Promjenljivo sunčano, kišno, olujno, toplo, nemirno…Jesu li to odjeci te davne revolucionarne godine koji su na ulice izmamili Djecu cvijeća, studentske nemire, radničke proteste, antiratne demonstracije, povorke za ženska i ljudska prava, praško proljeće, studente iz tadašnjih studentskih domova koji su se, slično kao i danas, bunili protiv uvjeta stanovanja, cijena u kantinama i protiv svega što su mogli zamisliti. Energija demonstracije plutala je tada zrakom poput opojnih mirisa.

Te sam nemirne godine bila usred studija pa i usred tih uzbudljivih energija. U velikoj dvorani Filozofskog fakulteta u Zagrebu pljeskala sam s drugima našim studentskim vođama, nosila karanfile u prosvjedima pred ambasadom SAD-a na Zrinjevcu, vatreno u svom krugu diskutirala o politici, svijetu…i točno znala što kako treba biti. Kad si mlad onda si odlučan i teško padaš kao žrtva relativizma. Kasnije, kad te život zahvati u žrvanj, postaješ mekši, uviđavniji, blaži, oprezniji…pa čak i konzervativniji. 

A energiju bunta seliš na druga područja. Životinjska prava, očuvanje okoliša, organska poljoprivreda, biološka raznovrsnost…A onda jednog dana sretneš samog sebe na stepenicama i doživiš uvid; sve je jedno, ja sam jedno sa svime, JA JESAM. I u tvoj život uđe joga, meditacija, kontemplacija, bioenergija, ekankar, reiki, regresija…transpersonalni pokret, frekvencije i vibracije. Sve je odjednom međusobno povezano tajnim vezama, a svijet se pretvara u čudo vrijedno najuzvišenijeg divljenja i obožavanja.

Čudim se i dalje, i zbog toga se dobro osjećam. Prvo se čudim što sam nakon svega uopće živa, zatim se čudim nad ljepotama koje me okružuju, čudim se nad tajnama DNK i genetskog koda, čudim se nad nevjerojatnim bićem koje jesam. I ne mogu vjerovati da jesam. Ta tko je to čudo stvorio? Znam, Ivica i Marica, moji tata i mama. I skriveni Izvor svega koji nam se svojim tempom i svojom voljom polako razotkriva do željenog prosvjetljenja.   

A onda se divim travkama i kukcima, zalascima sunca i dugama, kiši i blatu, kamenčićima i glini…Divim se čak i psećem govnu koje plastičnom vrečicom skupljam s tratine. Divim se svemu.. A u zadnje vrijeme, najviše od svega, divim se našem portalu i čudu koje ga je iznjedrilo. Trataratata, u pet minuta, četiri glave na kup, u pogodnom svemirskom času, složile su se da ga moramo pokrenuti. Čas je bio kao da ga je birala delfijska proročica; portal se, iako virtualan, netvaran, otjelovio!

Ljudi, imamo portal! Više ne moramo izlaziti na pločnike i dizati kaldrmu, sukobljavati se s policijskim kordonima, ne moramo razbijati glave ni čamiti u sendvič-transparentima na gradskim uglovima. Magicus je čaroban i pruža nam mjesto na kojemu možemo grubu, materijalnu energiju bunta i sukoba, pretvoriti u blagu i nježnu revoluciju svjesnosti. Prvo svoje, a onda, nadati se da će i drugi slijediti naš primjer i poraditi na svojoj. Dovoljno smo zreli i iskusni da bismo razumjeli da je to jedini način napretka. Hajdmo svi zajedno uskladiti svoje energije i emitirati visokofrekventne vibracije ushita!

Kako? Pa očekujem i vaše prijedloge, vaša iskustva, vaš entuzijazam, vaše sudjelovanje riječju i djelom u ovom zajedničkom pothvatu. Pišite o svojim unutarnjim doživljajima, pratite što se u vama događa, iznesite na vidjelo Magicusu kako bismo mogli usporediti pa možda i sortirati, možda i izmjeriti, izvagati, eksperimentom ponoviti i dokazati. Sve to kako bismo spajali neopipljiv unutrašnji doživljaj s tvarnim svijetom od kojeg smo sazdani, OVDJE i SADA.