Mišolovke...za miševe kojih kod mene u izobilju ima...naročito krajem ljeta kad si traže neki topli brlog za prezimljavanje...imam mačku, pravu selsku...ali ona ne hvata miševe...jede samo Wiskase...tu i tamo se poigra s ponekim mišem onako iz ćeifa...možda ga čak i pridavi pa ga onda ostavi na otiraču pred ulaznim vratima.

Ali zato imam čistokrvu mješanku kojoj proradi tko zna koji gen na sve sitno živo što se miče uključujući i jadne jelenjake. Ona hvata SVE; miševe, štakore, voluharice, leptire, ptičice, mlade vjeverice, ježeve, kukce pa čak i sljepiće...možda sam nekoga i nehotice ispustila navesti. 

Ona skače uvis metar i pol do dva iako je svega pedalj i pol visoka. Ona nemilosrdno ugriza svakog tko se neoprezno usudi u dvorište...a što tek laje na susjede s obje strane ograde! Desni mi se susjed smrtno uvrijedio na mene jer je Bukica lajala non-stop sat vremena na njega koliko se kretao uz ogradu!

" A što da joj radim? Pa to je kćerka kuje vašeg bratića. Obratite se njemu s protestima. Uostalom, nije li osnovna dužnost svakog psa da laje?" 

Ah, natrag na mišolovke; pošto mačka sabotira svaku ideju lova a Bukica je ipak malo prevelika da se zavlači u razmake među ormarima, nabavila sam prvo klasičnu mišolovku sa sirom, špekom ili već čime...

Nezgodno jer je nekoliko puta opalila psa po njušci...

Onda sam nabavila ljepilo. I miševi su se zalijepili...ali meni je to strašan prizor...kao i muhe na lijepku za muhe...nije ljudski ostaviti životinjice da pate...ako ih već ubijam neka onda to bude na mah a ne mučenje!

A što se sira tiče, izbjegavam ga dati psima jer od sira se dobrano prdi.