Pitaju me zašto ne idem na more...i ja se pitam. Ta ljeto je, blaženo ljeto! Svi na more!

Je li baš to obavezno? Zar baš moram na more? U gužvu, vrućinu, visoke cijene...Morala bih pregledati svoje badiće, šešire, nabaviti ulja za sunčanje, a onda se probijati do neke plaže.

Tamo kamo ja idem na otoku Krku, ima ih čarobnih. Treba doći rano ujutro, dovesti se brodicom, smjestiti stvari u buduću hladovinu, a onda se baciti u tirkizno more.

Predivno, hladno, ledeno, osvježavajuće, slano Jadransko more. Nema ljepšega nego ga grliti svakim zamahom ruku, svakim atomom kože, zaroniti i gledati plavetnilo.

Fantastično za dušu, fantastično za tijelo! Već uživam samo pišući ove retke. Tako se uživim u senzualne dodire ljetnog mora, sunca i tvrdog kamena, da mi se koža ježi, da osjećam slanu vodu na licu, čujem cvrčke, udišem opojne mirise smilja, žalfije i morske soli.

E, tu smo kod morske soli. Ne mogu na naše more kad sam u Zagrebu zarobljena tonama i tonama pradavne morske soli iz Pakistana koja  je 280 milijuna godina ležala pod Himalajom. Zarobila me sol tako da mi ona jadranska i ne nedostaje nešto posebno. Iako je posebna, jadranska. HImalajska sol meni  je in!

I pošto moram biti svaki dan u Himalajskoj spilji u Zagrebu ovog ljeta, uživam u onom što imam na selu u blizini metropole;

narančasti ljiljani u vrtu, mirisi metvice i melise, tople zrake sunca dok se probijaju kroz guste šumske krošnje gdje šetam pse i tražim vrganje, a možda i skoknem do plaže na obali Kupe ako se baš zaželim vodenih užitaka…

Sitni su užici za me veliki užici; sve više cijenim dnevne obrede: kavica, sapunica, neki poslić u vrtu, pa ponovno kavica i spremanje užine, poslić u vrtu, branje višanja na pr., pa nahranim pse i mačke, pa odem u povrtnjak da nađem nešto za ručak i večeru, pa knjiga u ležaljci pod gustom žalosnom vrbom, pa pljevljenje, pa okopavanje, pa ubiranje jabuka…sto sitnih poslića koje obavljam onako kako mi se prohtije bez nekog reda i plana, jednostavno iz ćeifa.

Ni rječju nisam spomenula spremanje i pranje. To činim samo kad znam da će me netko posjetiti, da ću dobiti goste. Obožavam goste! Nije mi teško čistiti, prati, spremati, usisavati, pripremati  jelo i piće, očetkati Vincentovo krzno da bi bio najljepši pas u selu…a zatim se posvetiti prijateljima koji su u ovo žurno doba kad je vrijeme novac, odvojili vremena da mi dođu u posjet.

I tako će proteći vrijeme ovog ljeta…nečujno, tiho, neupečatljivo, nezanimljivo, ljetnje dosadno.

Eh, što uživam! Živjela dosada! Ljeto, blaženo ljeto…traji dugo!