Kako godine prolaze primjećujem sve izraženiju sklonost religijskom. U petak, na primjer, najradije bih bila muslimanka. Ne samo stoga što se tako petkom manje radi nego i stoga što bih umjesto šminke i frizure (a to postaje sve zamornije) samo navukla feredžu i sretno izašla iz kuće.

Subotom me privlači hebrejska religija pa onda utvaram da sam židovka i da subotom ne trebam ama baš ništa taknuti. Samo mirovati i uživati. Nedjeljom u meni proradi katolički gen pa si kažem, danas je svetak, ne smije se ništa raditi. A onda nastaje problem jer tako iscrpim tri glavne monoteističke religije i moram se u ostatku tjedna prebaciti na panteizam, budizam, hinduizam, zoroastrijanstvo, šamanizam, animizam, ateizam ili već nešto pedeseto.

Primjećujem da u tjednu nema dosta dana za poštivanje svih mojih vjerskih uvjerenja što  mi izaziva osjećaj nelagode jer budi  u meni onaj revolucionarni gen; pada mi na pamet da bi sedmicu dana trebalo pretvoriti u desetku dana ili možda trinajsticu a možda i dvadeseticu dana. Revolucija!? Hm…Dosta mi ih je u zadnjih stotinu godina. Prepuštam anarhizam, terorizam, komunizam, nacizam, fašizam…i ostale -izme mlađima. Nek' se oni bave izmišljanjem novih termina. Vraćam se ponedjeljku, jer, čini mi se da sam tu stala.

Ponedjeljak je prvi panteistički dan koji slavim, a to je dan Mjeseca i Velike božice pa i svih drugih pripadajućih iz raznoraznih sustava: Artemida, Dijana…Koja je ono bila praslavenska? Najradije po mogućnosti provedem prijepodne u postelji jer mi je tako slatko znati kako svi radni ljudi ljutito jure na posao a ja se mogu protezati do mile volje i to bez trunke grižnje savjesti. Ta slavim povratak ženskog principa u muški svijet!  Neka muškarci samo rade, neka jure u svojim autima i skupljaju pare. Meni  Božica daje sve što mi je potrebno!

A onda dođe utorak, Marsov dan, i tu nailazim na mali problem; u meni se rađa neki nemir, neka borbenost, lupam loncima dok kuham tjesteninu za pse, mašem oštrim nožem  dok režem pileća jetrica za mačku…Sve bih se najradije posvađala sa susjedom, lokalnim šerifom, koji je uvijek spreman na verbalne okršaje tipa: odsekel ti bum glavu sekirom, zagutil te bum na prikolici, zatrl te bum krampom…

Primjećujete, sve su to željezni predmeti u igri, a Mars, zna se, bog je kome od metala pripada željezo. Eto, nove teme: metali! Velikoj božici u ponedjeljak  pripada srebro (Mjeseče, srebrni, plovi daleko ti…), Bogu rata u utorak pripada željezo, glasniku Merkuru u srijedu pripada živa, velikom zaštitniku Jupiteru u četvrtak pripada kositar, Veneri (muzi i ljubavnici) u petak pripada bakar…

A što pripada Saturnu u subotu? Možda olovo? Za Sunce znam da u nedjelju dobije zlato. Zato je valjda i papinska boja žuto zlatna? A i ja volim zlatnu. Prema feng shuiju moje su osnovne boje ZLATNA, CRVENA I BIJELA.  Mora da je i tu uzrok moje nedjeljne sklonosti katoličanstvu!

Vratimo se mojim vjerskim uvažavanjima svetaka u tjednu. Čini mi se da smo stali na srijedi, Merkurovom danu. Pitate se sigurno što sam izmislila da srijedom opravdam svoje plandovanje. Nisam ja ništa izmislila. Sudbina je htjela da sam u podznaku Djevica a glavni zaštitnik tog astrološkog znaka je Merkur.  I kako onda da ga ne slavim? Ne smijem ga previdjeti niti da hoću. I tako mi srijeda protekne u ugodnim telefonskim razgovorima, gledanju televizije, slušanju radija…jer Merkur je bog komunikativnosti i vjesnik dobrih vijesti.

Četvrtak je na redu, Jupiterov dan! A ja sam Strijelac! I imam Jupitera i Sunce na istom stupnju, preklopljene jednog preko drugoga! Kako bih onda mogla ne proslaviti Jupitera svakog četvrtka? Taj mi je dan za sva zemaljska uživanja; i  iće i piće. Četvrtkom volim izaći u restoran, posjetiti rodbinu i prijatelje, s njima pijuckati likere i kavice, zapaliti smotuljak, smijati  se, radovati se životu...

A onda je već ponovno petak, dan kad sam spremna  - sita i zadovoljna od protekle sedmice dana - predati se prvom monoteizmu na tjednom rasporedu.  Recite mi onda nije li lijenost prekrasan svjetonazor?