Krv dam, zemlju ne dam!

Uzvikuju ovih dana opozicijski političari u vezi graničnog spora sa Slovenijom. Podsjeća to malo na onu parolu poslije 2. svjetskog rata: „Život damo, Trst ne damo!“ Pa ipak smo ga dali, a vjerojatno će Hrvatska i ovaj put dati; i to pozamašan komad mora kako bi ga naši susjedi mogli eksploatirati i slobodno uplovljavati u međunarodne vode,tj. imati doticaj s otvorenim morem.

No, politička rasprava o granicama nije namjera autora ovog teksta. Namjera je nabaciti ideje o tomu kako se energetski određuju granice neke grupe ljudi koji sebe smatraju cjelinom – bila to rasa, klan, pleme, nacija ili vjeroispovijest.     

Pogledajmo malo Balkan ili, uže govoreći, teritorij bivše nam države. Jedan mali folklorni detalj: istočno od Drine narodna se kola plešu u smjeru obrnutom od kazaljke na satu, a zapadno (HR;BiH,SL) u smjeru kazaljke na satu. To nam nešto govori o energetskim uzorcima pojedinih nacija i energijama tla – KRV I ZEMLJA  - koji vladaju pojedinim prostorima.

Zemlja, kao planet, ima svoje krvotoke i organe, a o energetskim silnicama i tokovima (Zmajeve brazde) napisane su tone knjiga. Svaki milimetar ovog planeta stanište je živih bića i pripada nekoj biljnoj, životinjskog ili ljudskoj grupaciji. Rat za prostor i hranu je permanentno stanje, a odvija se na svim razinama i u svim mogućim oblicima.

Ni ne znajući, planinari, na primjer, tabanajući planinama i ravnicama, utvrđuju energetske linije, a ostavljajući u divljini svoj ljudski miris, obilježavaju pojedine prostore.  Morske su granice pak nešto drugo. Ne možeš ih obilježiti mirisom niti utabanim stazama jer su morske, dakle fluidne i promjenljive.

Onima kojima je stalo do morske granice, a nemaju materijalnu silu kojom bi je branili, ipak je na raspolaganju moćno oružje. Ono se zove obraćanje pažnje + namjera + vođena vizualizacija + meditacija + molitva. Ova su oruđa ili oružja u svakom čovjeku, a udružena mogu činiti čuda.

Svima kojima je stalo, prilika je da udruže svoje osobne energije i u dogovorena vremena zajednički prvo obrate pažnju na cilj koji žele postići, zatim s pozitivnom namjerom iz srca počinju odašiljati energiju i zamišljati ostvarenje svoje namjere. Zatim meditacijom utvrđuju i održavaju postignuto stanje, a molitvom zahvaljuju „višoj sili“ na podršci koja im je odozgo pružena.

Ovaj granični spor idealna je prilika za energetski eksperiment kojim bi svi koji ne vjeruju u potpunosti u moć tananih misaonih i emotivnih energija, mogli sebi i drugima  potvrditi tu snagu. I tako rasti, i tako mijenjati svijet bez nepotrebnih materijalnih i ljudskih razaranja. Dovoljno je dakle uzeti zemljopisnu kartu i odašiljati energiju, svjetlost i ljubav u sporno područje.  To je toliko jednostavno! Bez prolijevanja krvi i davanja života.