U ovom snu, kojeg tvojim imenom nazivam...

Nadahnula me wendy.tanja i njena poema gornjeg naslova za ovaj moj kratki uvid koji dijelim s vama.

U biti postavljam si pitanje na koje još nitko nije dao definitivni odgovor: je li Zemlja raj ili pakao? Naravno, odgovorit ćete mi da je i jedno i drugo. I mjesto najviših ekstaza i mjesto najdubljih agonija. Raspon je golem. Od onih koji prakticiraju totalno nenasilje do onih koji prakticiraju najgoru okrutnost. Kad se o ljudima radi...

Ali kad se radi o prirodi onda su tzv. životne činjenice (the facts of life) jednostavno "prirodne pojave".

Život proždire život da bi preživio. I muči ga, podčinjava, sporo isisava, krade mu sokove, podmeće svoja jaja, razdire i nemilosrdno uništava. Tihi se ratovi odvijaju neprestano i to nama pred očima a da ih niti ne primjećujemo.

I u nama; legije bakterija, virusa, tijela i antitijela...vode svoje ratove. Ishod je uvijek neizvjestan. Pravi pravcati košmar dostojan najgore noćne more!

Zašto me u biti inspirirao wendy.tanjin post? Čini mi se stoga što pokazuje svojom opremom (fotosi i video) tankoćutnost modernog čovjeka i umijeće povezivanja onog vječnog u nama s gadžetima suvremenosti. S lakoćom se spaja ono najljepše iz objektiva fotoaparata i najumilnije iz glazbenog videa s razmišljanjima pjesnika u malo cjelovito djelo koje će dotaći sva naša osjetila (fali još samo miris ali njega si možemo dočarati). 

Tehnologija i duša zajedno, ruku pod ruku. Je li to umjetnost ili novodobni kič, pitam se? I na kraju, nadam se da ovo nije kritika nego samo pokušaj da se objasni uvid u kojem sam vidjela i zamke i ljepotu...čega? Idealiziranja života na ovom planetu. 

Bogu hvala za sofisticirane fotoaparte i kamere! Pogotovo kad njima dočaravamo samo najljepše iz naših života i prirode. Nježne slike cvijeća, šarenih leptira, latica koje se otvaraju i zatvaraju...i sve popraćeno umilnim zvucima glazbe...
Pitam se je li to najsuvremeniji kič ili nepobjediva ljudska težnja za idealiziranjem života na Zemlji?