Odustala sam od sudjelovanja na nekoliko manifestacija koje se održavaju ovaj vikend. Ne izlazi mi se iz kuće. Vani sipi tiha kišica. Jedva je vidim kroz mutno staklo koje vapi za krpom i vodom. Ništa mi se ne da...

Kamo god taknem, loše, ružne vijesti...Ne treba ih niti nabrajati. Sve ih već znate na pamet. Od posljednje koju sam upravo čula - one o Plominu II na ugljen - do transpacifičkog ugovora o kontroli svega i svačega koji će potpisati ovih dana najveće svjetske korporacije. Barem tako vrište aktivističke udruge s Interneta.

Histerija s jedne i depresija s druge strane...Čini mi se da cijeli svijet pati od bipolarnog poremećaja. Kako preživjeti u takvoj energiji koja te vuče iz krajnosti u krajnost?

Krenula sam u arhivu slika po sliku noja s glavom u pijesku jer bi to bila otprilike slika raspoloženja u kojem se nalazim, ali, zamislite, na Magicusu nikad nitko nije objavio sliku noja. Prosto ne mogu vjerovati!

Ako su ptice u pitanju onda su to lijepe šarene ptičice, ako je pijesak u pitanju, onda su to idilični krajolici kao na slici ili dijetetski pijesak, ako je glava u pitanju onda se javlja Chuck Norris zato što je tražilica u njegovom imenu otkrila slog "no-"...Fali samo jedno "j" i imala bih noja!

Sad će psiholozi među vama zaključiti da me muči nešto osobnije i da su svjetski i državni problemi samo dimna zavjesa iza koje skrivam svoje nedoumice i razočaranja.

E, pa u pravu ste! Dosta mi je svega; i posla i čišćenja i plaćanja režija i propisa i zakona i pravila i običaja i obaveza...Danas me pustite na miru...već sam davno otkrila da sam subotarka.

Danas ću provesti dan u pidžami, u kuhinji gdje već krčka salsa i vriju špageti...U svemu ovom jadu ipak sam otkrila nešto i to primijenjujem; ako mi se ne da, onda mi se ne da, a razlozi su posve nevažni...

Odlučila sam da će današnji dan biti samo moj i da treba sebi ugađati kad god je to moguće.

Neću glavu u pijesak nego na krevet pa ću blago odmeditirati i dati si reiki...otkrila sam da to stvarno djeluje i pomaže što predlažem i svima vama koji ste sličnog raspoloženja, a njušim da vas je mnogo sličnih.

Depresivni svih zemalja, probudite se! Na svijetu nema dovoljno pijeska za sve glave...

  Kišica je prestala, sad ću ja raditi ono što me najviše odmara: motiku u ruke pa udri kopati. Primjerena terapija!

A, ne, javljaju mi da će mi dovesti Dallu, četverogodišnju unučicu moje sestre. Netko je treba čuvati. Pristajem, čeka me milijun pitanja i skakutanja, a to će mi odagnati sve crne misli i vratiti me u stvarnost.

Jurim u dućan po namirnice, čitat ću vas uveče kad mala zaspi, ako ću imati snage i energije.

Uživajte u lijenom danu dok možete!