Dvorska luda Rude

Priznajem, nisam pročitala ni jednu knjigu Vedrane Rudan i o njenom konkretnom radu malo znam. Poznajem je uglavnom iz televizijskih nastupa od kojih su mi dva ostala u sjećanju; onaj, u kojem je već u prvim minutama voditelja Čiru Blaževića stjerala u mišju rupu, i ovaj, posljednji, kod Ace Stankovića „Nedjeljom u 2“, dan nakon Grmovog odlaska iz Hrvatske. Ne čitam novine i ne pratim komentare pa ni ne znam je li bilo kakvih na tu temu ili ne. Hoću reći da pišem djevičanski čista, osluškujući samo svoj unutrašnji tok misli.

Kako dobro poznajem novinarsku struku jer sam i sama provela godine i godine u tom miljeu, mogu reći da ne bih bila u koži nijednog koji se hvata s Rude u koštac. Jer ona govori istinu, ali kako istina nije uvijek samo jedna, definirajmo čiju: istinu „tihe Hrvatske“. Paradoksalno je da je to obrazovana, uljuđena i pristojna Hrvatska. Ona koja je šaptom pala pod navalom huškača i naletom sa svih kontinenata naplavljenih „velikih Hrvata“. Pretežito onih koji u svojim domicilnim zemljama nisu uspjeli, ili, suočeni s bijedom tamošnjeg života – kao što je to slučaj s Argentincima – potražili spas u obećanoj novoj staroj zemlji svojih predaka.

Kao što vidite nisam još ni riječi rekla o čemu je Rude govorila, ili bolje rečeno, na koju je temu izvela svoj tv performans. Kao prvo, moram istaći da je minimalno prostačila, da nije mahala kurcem i pičkom, kurvama i pederima…Pojavila se u dubokoj crnini sa šeširom i koprenom preko lica, a u ruci nadgrobnim vijencem s partom za preminulu domovinu. Odmah je zakukala kako smo izgubili predsjednika jer je Salamander preuzeo Grmovo ugošćavanje u lijepoj našoj, a „dobričinu“ Mesića gurnuo u stranu, čak i eutanazirao, te sveo na gosta na subotnjem ručku na Prekrižju. Tu su, kako je rekla Rude, pozvani predsjednici Albanije, Kosova i Makedonije (ako se ne varam) s našim predsjednikom imali čast primiti zapovijedi i upute novog gazde ovih krajeva, g. Grma. „Izgubili smo predsjednika, izgubili smo predsjednika…“,  kukala je Rude.

Siroti se Stanković vrpoljio i znojio u svom crvenom stolcu dok je nacionalna dvorska luda izvodila šou. Kakva hrabrost! Kakvo srce u te žene! Od njenih mi je izjava zastajao dah. Izgovarala je u kameru ono što mnogi u ovoj zemlji osjećaju i znaju, ali im nije ni na kraj pameti da to ikome priznaju, a ponajviše sebi jer je tako lakše živjeti u novom vrlom poretku.

No, kad su se slegle prve impresije, shvatila sam da Rude i nije tako hrabra. Samo je izuzetno pronicljiva. Ta ona je već davno shvatila da su njezini kraljevi, kraljevići i dvorski ministri tek zmajevi od papira bez istinskog sadržaja i bez ikakve konkretne moći. Te lutke na koncu već dugo za muda drže  monetarne institucije ovog svijeta i multinacionalne kompanije koje sve otvorenije kontroliraju i upravljaju ključnim sektorima energetike, obrane i hrane. U općoj pomami za profitom tjeraju svoje novo roblje da isključivo služi zakonitostima kapitala i konzumerskog društva.

Da ne ponavljam ono što nam je svima jasno i čemu svjedočimo svakodnevno oko sebe; razaranje prirode, tradicije, obitelji, morala, običajnog prava, biološke raznolikosti… Stoga samo nostalgično mogu reći: „Oj, Rude, osvježila si mi dan, barem na kratko, svojim ispadom dvorske lude koju kao 'nitko ne uzima za ozbiljno, a svi znaju da govori istinu'.“ Jer je i riječ, čini mi se, izgubila svoju snagu i prodornost u novom svijetu u koji kročimo. Nemam ništa protiv novoga i drukčijeg. Ali imam protiv ovakvog s kakvim smo suočeni. Znaci globalne katastrofe se naziru. I to katastrofe uzrokovane djelovanjem čovjeka, a u zadnje vrijeme i upornim odlaganjem mjera da se to spriječi. Radije se gura glavu u pijesak kako se ne bismo suočili s činjenicama i, makar, u zadnji čas, pokušali nešto promijeniti.

I što mi preostaje? Uživati u ono nešto preostalog prirodnog svijeta oko mene i zadovoljiti se  što ptičice još uvijek cvrkuću, a bumbari zuje. Nastavimo li s Grmom i sličnima, neće ni oni zadugo. I poput umirućih šuma suočenih s marširajućim svijetom asfalta, kažem: „Ave, novi vrli svijetu, tvoji te sužnji pozdravljaju.“