Poslije omamljujućih vrućina, kao da sam se probudila iz nekog sna. Pogledah oko sebe, udahnuh zrak...miris jeseni, miris suhih ogrjevnih drva, oštećeni radijator na terasi, rasuta drva u drvarnici....

Poziv na akciju! Nazvala gospona Valenta koji servirisa centralno; dolazi sljedeći tjedan srediti radijator i očistiti plamenik...

Nazvala gospona Bačurina, pilara; dolazi u subotu ispiliti četiri metra bukovine u dvorištu...

Nazvala gospona Milana; dolazi sutra ujutro krčiti drvarnicu i pripremiti sve za cijepanje i slaganje novih ogrjevnih cjepanica...

Može li mi biti dosadno na Kozjači?

Uz jabuke koje treba pokupiti ispod stabla, travu koju treba pokositi oko bresaka koje upravo sazrijevaju, živicu koju treba oštucati zbog saobraćaja...nema mjesta dosadi i neradu.

Čist konkretno, zar ne? Nemam baš vremena posvetiti se svemirskoj braći i njihovim planovima za kraj 2012.

Ja moram misliti zemaljski dok sam na Zemlji, a što će biti kad bude, odlučit ću tada, ondje i u tom trenutku.

Idem po kantu i pod jabuku. Uh, što su slasne, onako žučkasto bijele a unutra staklasto zelenkaste...

Želim vam ugodan dan!