Zašto ne idem na proslavu Dana planeta Zemlje
06: 30 A trebala bih? Jutros sam prvo pročitala članak o velikoj piramidi u Gizehu, a podaci u njemu su me zadivili i negdje duboko u meni malčice uznemirili. Ta tko su bili ti graditelji s takvim znanjima o planetu Zemlji i tehnologijom da izgrade jedino od antičkih svjetskih čuda koje vrijeme još nije zbrisalo s lica Zemlje? Mora da su crpili iz izgubljenih izvora neke prethodne civilizacije ili su bili posjetitelji iz svemira? Uznemirilo me to koliko je naša civilizacija, poput svega što je mlado, bahata te poput tinejdžera okupirana samo sama sa sobom. Piramidu je jednostavno proglasila grobnicom zato što bi, vjerojatno, ona voljela da joj vođe počivaju pod takvim velebnih spomenikom.
07:40 A onda se na moj kraj sručilo grmljavinsko nevrijeme. Planet je malo pokazivao svoj ćud. Moji psi skupili su mi se cvileći oko nogu, tražeći od mene zaštitu. A kamo ste se samo skrivali dok ste živjeli u divljini, pitala sam ih. Čekajte da prođe, to je sve što vam mogu reći. U svoj toj grmljavini, huku vjetra i pljuskovima kiše na refule, bila sam sretna što nije nestalo struje što se inače često događa. Hvala našoj civilizaciji za to! Ne znam kako bih duže vremena živjela bez struje…
07:55 Nazvala sam mog rođaka u Podravini i probudila ga. Od nedavno je u mirovini i uživa u svojim goricama na Bilogori. Sinoć su do kasno slavili poslije skupljanja smeća po njihovom bregu što im je već deset godina redovita akcija u povodu Dana planeta Zemlje. „Nije li to najljepši način da obilježimo taj dan?“ – ponosno me upitao.
08:00 Odlučim ovo napisati. Da, Bilogorci su spojili korisno s ugodnim. Čišćenje pa slavlje. I drugi već širom lijepe naše, a i širom svijeta obilježavaju taj dan naše ljubavi i skrbi za Majčicu Zemlju. Dan, Željka i Maja provest će nedjelju na Zlatinom Zrnu. U organskom povrtnjaku i druženju s ljudima sličnih uvjerenja. Slično privlači slično i u tome uživa. Kako je to lijepo kad nisi sam i kad ideje koje si godinama zastupao i promovirao postaju globalno prihvaćene…
09:15 A ja? Kako ću ja obilježiti taj dan? Ja ću biti na svom bregu. Gristi ću se što nemam ni vremena ni energije da organiziram mjesnu djecu da i mi malo očistimo okolne šume od smeća. Ali čini mi se da bi to za mene bilo pretjerano očekivanje jer ljudi ovog kraja još ni najmanje ne mare za ekologiju. Neobično...jer im s prozora u daljinu puca pogled na Metropolu. Razlog je možda u tomu što se tu još nije pojavio neki njihov penzioner, neki bivši lovac i politički aktivist koji bi ih, na njihov način, bez puno ekofilozofije, animirao i okupio na zaštitarskim zadacima. Prvo u šumu s vrećama za smeće umjesto lovačkih pušaka, a onda u Borove (birtija) na narodno veselje do zore.
10:13 Vani Sunce sija kao da se jutros ništa olujno nije ni dogodilo. I moje se raspoloženje u skladu sa Suncem podiglo. Sjetila sam se i davne 1991. kada smo Suzana Hetrich s hrvatske televizije i ja, u ime tjednika Vikend organizirale prvu proslavu Dana planeta Zemlje. I to kakvu! Velebnu! Odigravala se u hotelu Esplanade a izravno ju je puna tri sata prenosila televizija za cijelu Jugoslaviju. Vjerujem da 99 posto tadašnjih stanovnika Jugoslavije nije prije toga nikad čulo za Dan planeta Zemlje jer je i obilježavanje ovog hipijevskog praznika u inozemstvu tek tada bilo obnovljeno nakon 1971. kada se prvi puta održalo.
10:35 Stoga, prepustit ću kao i obično drugima da slave i beru lovorike na nečemu što je u početku bilo samo izraz ljubavi šačice ekofrikova za Majčicu Zemlju. Današnje proslave nekim čudom nadmašuju, međutim, od UN-a ustoličeno petolipnjsko obilježavanje Svjetskog dana zaštite okoliša. Razlog? Dan Zemlje govori srcu, a ovaj drugi datum razumu. Srce uvijek pobjeđuje!
10:40 Mogla bih ići na Zrno, mogla bih skupljati smeće po šumi, mogla bih sjediti na nekoj radionici ili proslavi Dana Zemlje. Svašta bih mogla…ali srce mi govori da ostanem tu gdje jesam. U mom čarobnom vrtu, mikrokozmosu, odrazu Rajskog vrta naše Majčice Zemlje. I sigurno se neću gristi jer sve buja i cvjeta usprkos klimatskim promjenama i crnim predviđanjima. Idemo dalje.
Sretan vam praznik!