CRVENO JE  IN

Sinoć je moja prijateljica, nakon što je pala s nogu od „prerađivanja“  15 kg višanja,  zabranila mužu da joj u kuću donese išta crvenoga; nijednu trešnju, višnju,   ribizl… Suosjećam s njom jer je i kod mene sezona crvenoga u punom jeku i više ne znam ni ja ni moja okolina što sa svim tim crvenim plodovima što se nude  s  grana. Više nema ni posuda, ni novaca za šećer, ni mjesta u ledenici, ni ruku koje bi plodove ubirale, prale i spremale.

U vrtovima na sve strane cvatu crvene ruže i one svih drugih nijansi toplog ružičastog. Cvatu i narančasti ljiljani, crveni dragoljubi, ružičasti klinčići… Kamo god pogledaš, a ono spektar crvenih tonova.  Doba je crvenog poput krvi, crvenog koje je komplementarno intenzivnom zelenom svugdje kamo se čovjek ovih dana okrene. Priroda dosiže svoju puninu rasta i sočnosti, a onda, s dugodnevnicom počinje sušenje.

Odakle ta nagla promjena? Zašto je to tako? Jedni će reći da je to uslijed rotacije Zemlje, a drugi da je to stoga što se Demetra silno razjarila. Sjećate se Demetre, grčke boginje raslinja i plodnosti?  Priča kaže da je sretno živjela sa svojom kćerkom Perzefonom sve dok ona nije počela menstruirati, a tada ju je zamijetio bog podzemnog svijeta mrtvih i poželio za ženu. Bilo je to upravo na  ljetni solsticij. Muški su bogovi skovali urotu, oteli Perzefonu i  odveli je u Had. Očajna Demetra lutala je svijetom u potrazi za svojom kćerkom dok nije saznala istinu. Tada se tako silno razjarila da je zaprijetila kako  će obustavi rast svih biljaka i životinja, ne vrate li joj kćer.

Bogovi su vijećali, a zatim pregovarali s očajnom majkom. Zeus i Demetra na kraju su dogovorili sljedeće:  Perzefona će pola godine provoditi u Hadu sa svojim mužem, a pola godine u gornjem svijetu sa svojom majkom. Demetra je obećala da neće potpuno obustavi rast nego ga na dan Perzefoninog odlaska u Had,  obrnuti  u zrenje.  Stoga i danas, na svaku dugodnevnicu počinje ljeto, doba zrenja i žetve što je u biti prethodnica jesenskog i zimskog zamiranja prirode. A onda se na zimski solsticij Perzefona vraća majci u gornji svijet i svjetlost  otada smije jačati.

Tako je sporazumom  Demetre i Zeusa novi  poredak mogao  startati bez ometanja.  Ljudi su odahnuli zbog razrješenja božanskog konflikta  jer bez Demetre ne bi mogli preživjeti. Odlučili su da će redovito slaviti taj dan i  taj nebeski preokret pa se otada slavi ljetni solsticij kao jedna od najvažnijih točaka u  ciklusu smjenjivanja godišnjih doba.

Dugodnevnica, koja  pada na 21. lipnja,  idealno je vrijeme za slavlje prirode. Imate li priliku proslaviti, ne zaboravite na osnovna pravila ove svetkovine: CRVENO je obavezno!  Crvena odjeća, crveni napitci, crvene ruže za ukras i sve što potiče kolanje dragocjene crvene tekućine u našim žilama: plešite do zore uz  snažno i glasno bubnjanje, pjevajte vesele i vedre  pjesme, zapalite krijes ili barem crvenu svijeću, izgovorite svoju molitvu Majci Prirodi ispred malog kućnog oltara na kojemu su vaza crvenih ruža,  zdjela crvenih plodova, ružičasti kristali, upaljena crvena svijeća i vi odjeveni u nešto crveno.

Demetra će čuti vaše riječi i učiniti sve da period nemira i previranja koji nam sljeduje ujesen,  pregrmite u obilju svega, a najviše u obilju ljubavi.