Bože, bože, ima li kraja ljudskoj gramzljivosti i pohlepi? Gutamo gorku pilulu kad saznajemo kako nas, navodno, truje NAŠ čovjek i uništava našu mliječnu industriju.

A sve te makinacije i zakulisne poteze, plaćamo mi, porezni obveznici iz vlastitih džepova.

I ja sam, barem, dosad, pretežno nabavljala hranu u Konzumu. Sad moram dobro razmisliti kome ću dati svoj novac.

I prije sam često prakticirala bojkot pojedinih proizvoda. Na primjer, Dukatovih mliječnih, cijelu prošlu godinu od prvih mljekarskih pobuna, a i ranije otkako je bivši vlasnik prodao Dukat strancima.

Bila sam pod utjecajem one "Kupujmo hrvatsko!" i osjećaja lokalpatriotizma.  

A što sad? Koga da bojkotiram? Imam li alternativu?

Osjećam kako se moj manevarski prostor smanjuje, a vjerujem da je tako i s drugim ljudima.

Teško je sebe natjerati na akciju a kamoli druge. Alternativa je međutim sve očitija; s riječi na djela.

Motiku u ruke i u organski povrtnjak! Smanjiti unos mliječnih proizvoda iz životinjskih konclogora. Podržavati gdje god je moguće mala ekološka imanja i kupovati direktno od njih ono što sama ne proizvedem.

Eto, toliko zasad. Vidjet ćemo kako će se situacija razvijati. Kako je samo lijepo svjedočiti da oko nas postoje vrtlarski entuzijasti koji već godinama obrađuju svoje organske vrtove kao ovaj u Kravaščici!

U svakom slučaju, u svom organskom povrtnjaku na Kozjači odsad ću manje sjediti a više raditi.

To nam je, uvjerena sam, jedini spas od manipulacija našom hranom.