Sve je s razlogom. Sve se događa s razlogom. Svaka godina nas prožme novim iskustvima i u ovom trenutku rijetko smo svjesni što nas čeka sutra...no što god nas dočekalo ipak imamo izbor odlučiti kako će nas to definirati.

Neizbježno je da uživamo, budemo sretni i volimo u ovom životu, dok hodamo ovom planetom. Neizbježno je da tugujemo i bolujemo također. 

Okruženi društvom, svatko u svojoj okolini, mislim da se svaka osoba može osjećati..neispunjeno. Kao da ne živi svoju svrhu. Ponekad se osjećamo kao prazne ljušture koje svakodnevno obavljaju svoju rutinu uz mantru "kuća, posao, krevet". Dani prolaze...tjedni, mjeseci, godine...u toj mantri. No, zateknu nas "situacije".

Drage osobe preminu, djeca se odsele iz kuće, prijateljstva se pretvore u poznanstva, bliski ljudi nas povrijede, ljubav iščezne. Ne primjetimo dok sve ne nestane. 

No, postanemo tetke, mame, bake, očevi, stričevi, ujaci, dide, upoznajemo nove ljude koji nas iznova očaraju i probude nas, nadahnu duhovno, zaljubimo se, volimo, putujemo, susrećemo se sa novim kulturama, stvaramo nova prijateljstva i ponovno smo na nogama. Svoji. 

Svi smo snažni. Svatko na svoj način. I danas...sam tužna i zahvalna i sretna. Mali uspjeh je za mene je jedan veliki korak. 

Uspjela sam osvijestiti bol, dopustiti joj da me obuhvati u cijelosti. Shvatila sam da mi ne može nauditi. Dogovorile smo se da će boraviti tu još neko vrijeme i onda će otići. No prihvaćajući je dogodile su mi se predivne stvari. 

Za mene...pravo je umijeće to postići. Bila sam u tolikoj boli da je postalo neizdrživo. Negirala sam je, odbacivala. Sva ta borba unutar mene bila je preteška. Osjećala sam se kao da imam nož zaboden u srce cijelo vrijeme...i otvorenu ranu koja krvari i peče na hladnom zraku. Doslovno. Ali morala sam proći to. 

Za svoje bolje sutra. Sada shvaćam da je bilo potrebno. Pobjegla sam iz staklenog zvona svog uma. Ono nemoguće sada je postalo moguće. Sada znam da imam dovoljno snage za sve što želim. I vremena. I opet sam sretna. No bitka za samu sebe... bila je teška. Morate biti uporni, ustrajni. Bez obzira na životnu situaciju. 

I opet se vraćam...sebi. Duhovnosti i spiritualnom rastu.  Mogu reći da zapravo uživam i da sam zaista zahvalna. Mislila sam da nikad neće proći... 

Svaki dan je novi dan. Sve više sam uvjerena da ovim svijetom vlada balans i zapravo je to jedna ogromna snaga. Ostanite ustrajni u svojim borbama, otvoreni prema novim mogućnostima...i apsolutno uvijek se borite sa sebe. Nikad...apsolutno nikad ne odustajte!