Riječi vibriraju. S kakvim ih osjećajima izgovaramo? Želimo li dobro drugima? Jesu li istinite? Koja je poanta onoga što izgovorimo?

Toliko riječi dnevno izgovorimo. Nitko ni ne razmišlja o njima. Jednostavno...pričamo. 

Je li itko pomislio šutiti? Jedan cijeli dan. Samo šutiti, slušati što drugi govore i razmišljati o njihovim riječima. Vjerojatno bi saznali tko su oni, što im je potrebno, što im je važno i koliko im mi zaprvo značimo. 

Ponekad mi se čini da svi mi govorimo samo da ne slušamo (ne uvijek, samo u određenim trenutcima), premda jako dobro čujemo svoje sugovornike. 

Moji sugovornici su često opterećeni drugim ljudima (što drugi ljudi misle o njima samima, što su drugi ljudi napravili u svom životu a utjecat će na neke treće osobe, tko je što radio i s kim...itd..). Na takvim razgovorima se jednostavno isključim. I budim u tišini u mislima, čekam tišinu u ušima. 

Često se moji sugovornici zagledaju u mene i čudno im je zašto se odjednom smijem ili zijevam, pokazujem različite osjećaje na licu dok sam daleko od razgovora u kojem "sudjelujem". Ja ne sudjelujem u tim razgovorima, tu sam kao onaj koji treba poslušati. Ipak bi to bilo pristojno od mene. No..rijetko slušam takve razgovore. 

Razvila sam instikt za to da se isključim automatski. Više ni ne radim to namjerno. Sada samo odlutam mislima slučajno i boravim ondje dok me Zemlja ne prizove nazad. Ili barem moj sugovornik. 

I u tim trenutcima uviđam prednosti tišine. Da ljudi ne pričaju toliko o nebitnim stvarima i sami bi shvatili koliko je tišina dragocjena i vjerojatno bi svi razgovori otišli na jednu višu razinu o stvarima kao što su vlastiti razvoj, korisno iskorištavanje dana za ostvarenje svojih ciljeva, snova...razvijanje svog talenta, činjenje dobrih dijela, čitanje dobrih knjiga...učenje o prirodnim znanostima..itd..

No ne volim biti sama. Volim svoju tišinu, volim svoj mir. No barem mačka da je sa mnom u sobi ili pas. Osim kukaca i buba. 

Ljudi koji imaju tišinu, imaju veliki dar i trebali bi ga cijeniti. Kada si sa samim sobom na ti, tada znaš gdje si, gdje krenuti. Tada znaš kako učiniti slijedeći korak i znaš koje su posljedice. 

Pomiri se sa samim sobom i idi korak dalje. 

Danas vam svima želim...tišinu.