Nadasve poznata pojava studentskog života je poremećaj bioritma. Ja sam pravi primjer toga...a ima nas na milijune. 

Naime, dan mi je prošao u dobrom raspoloženju bez obzira što sam pala makro kod Đule i sada moram na ispit...premda je jako mala prolaznost na ispitu kod te profesorice...o tome se pisalo i u javnosti na drugim portalima...nebitno. Naučit ću to ja, znam da mogu. Kako? To je ono ''manje važno'' a itekako utječe na mene. Možda je to najvažnije, no ja to percipiram kao ''manje važno''.

Imala sam jutros nekakvih obaveza i skok vamo, skok tamo...uzimajući u obzir da se nisam spavala prethodnu večer, zaspala sam oko 15h podpodne i spavala do 19:30. Ništa me nije brinulo...naravno, imala sam još stvari za obavit i trebala sam odspavati samo sat vremena...produljila sam si. Nema veze, noć je duga za obavljanje ostalih obaveza.

A opet je tako kratka...jer po noći nema nikoga budnog, osim nas, studenata kojima je vrijeme tako zanimljivo i tako super da nam nije bitno kada i kako učimo ili što i kada jedemo. Bitno je da se naspavamo kada smo pospani, najedemo kada smo gladni, kada treba učiti, učimo bez obzira koje je doba i jesmo li skoncentrirani uopće na to gradivo koje treba zapamtit. Vrijeme nije bitno. Vrijeme doživljavamo kao prostor u kojem se krećemo i nevažno je hoćemo li sjediti u jednom kutu, na sredini sobe ili se penjati po zidovima...

I eto..probudih se ja, onda sam otišla do prijateljice...pa smo igrale Rekvizit (blago nama kada imamo vremena usred ispita -.- ), i eto ja sada...u 1h ujutro radim što? Skriptu iz javnih financija...jer ujutro moram vratiti knjigu kako bih dobila indeks da mogu dobiti potpis iz poduzetništva koji svjedoči o mom redovitom dolaženju na predavanja.

I evo...pišem da se rasteretim tih misli. Sutra, tj. danas opet moram napraviti hrpu toga, krenuti učiti ozbiljno, organizirati se..a kako kada ću biti pospana jer sam cijelu noć bila budna, jer sam spavala čitavo popodne prethodni dan!?

Eee da...što je to biti student i to kampanjski kao ja. Mogla bih si prvo odrediti koliko ću sati spavati dnevno i u kojem razdoblju tako da organizam naviknem na to... i prisilim ga da spava točno od 22h do 6h ujutro. A onda ću biti u stanju organizirati se...

Čekam...čekam ...čekam da dočekam.

Imam još samo 6 sati da odgovorim na 130 preostalih pitanja... aaaa..ma valjda ću za 2 sata biti gotova da stignem i odspavati...to kalkuliranje stvarno ubija mozak.

I gdje sada tu ubaciti još i izlaske i zabavljanje? Ništa...odo se baviti onime što moram ma koliko god mi to bilo trenutno mrsko...možda da upalim youtube...nema pjesme koju dečki ne znaju... :))