Vraćam se s kolokvija i na ulazu u dom vidim ovaj već razvikan referendum "U ime obitelji". Nema potrebe da ga komentiram, jer vidim da je već javno iskomentiran sa svih strana, a moj stav o tome je jednak o onome kako bi se trebala zabraniti mjesečnica i masturbacija...dakle, i krvarim k'o prava žena a bome i zadovoljavam se i ništa mi to neće spriječiti. I iskreno ne vidim razloga za ovakve budalaštine kojima se ti nedužni ljudi i svi čisti u duhu ---> ironija, zabavljaju u ova krizna vremena kada se ima pametnijeg posla. 

Zatim slušam svoje vršnjake i razgovaram s njima o vjeri i alternativi...prirodi i višim silama kojima sam očarana. Zaista je zapanjujuće biti čovjek i to čovjek svjestan tih moćnih sila. I naravno, ima tu ljudi koji previše pričaju o glupim stvarima tipa tko je što rekao, tko se s kime zakačio, tko je što kome rekao, kako je to sve utjecalo na tu samu osobu... slušam ja to sve i samo zaključujem - nebitno. 

Zaprvo, čim krenu ti dosadni i bablji razgovori samo se uredno isključim i vičem kao robot - da, da...- u nadi da će se razgovor što prije svršiti. No, on se nastavlja na moju žalost i moje uši polagano počinju krvariti i moj unutarnji glas počinje cviliti i suze mi kreću na oči. Previše drame oko ničega...a to uopće sve zajedno nije bitno! Samo crpe moju energiju i piju mi krv jer sam eto osoba koja zna poslušati i dati savjet koji oni svejedno neće poslušati, no bitno im je da to izađe iz mojih usta. 

U biti i sve ovo nema smisla uopće. Samo gledam, slušam i ne vjerujem vlastitim očima, niti vlastiti ušima. Svi su izmanipulirani svime i svačime i malo tko danas koristi vlastitu pamet. 

Opet svatko ima nekakvih svojih mušica i problema i sebe je izgradio kroz svoja iskustva i osjećaje. I teško je razumjeti ispaćene ljudske duše, a opet osjetim svu tu bol i situaciju jer sam sposobna toliko suosjećati da kad vidim osobu, već sam u njenoj koži. Nevjerojatno! A onda se odmah vratim u svoju, jer se tu odlično osjećam.

Poručila bih svima da si na manipulirane umove svezane teškim lancima ne stavljaju lokot čiji ključ će baciti u zaborav...vrijeme je da se svi skupa probudimo, a pogotovo moja generacija i učinimo si svijet boljim mjestom za život! Krenimo od sebe, jer toliko snage posjedujemo da nismo ni svjesni. 

Samo pomaknit te kamenčiće, taj oblačić na nebu i doći će Sunce, prosvijetlit će Vas, usitinu. Pijte i vi s izvora života, osvježite si um i srce, volite i budite voljeni...razmišljajte bistro i mudro. 

I nabavite si dobre naočale ako već sami ne možete razuličiti istinu od prašine. 

Do čitanja..vaša med.mlijeko!