Hmm.. ljudi, međuljudski odnosi, priroda...sve je to zanimljivo kada se promatra iz nekog n-tog kuta od 360°. Postoji li on? Da. Okrenite se. Vi ćete biti u središtu vrtnje i vidjet ćete sve oko sebe. No nemojte se staviti ispred onoga što ste vidjeli dok ste se okretali oko svoje osi. To što ste u središtu vrtnje, ne znači da vi vladate onime što ste vidjeli. Samo ste promatrač...vaša uvjerenja žive, no ono što vidite kosi se ili ne kosi s vašim uvjerenjima...no ona i dalje žive. Jer situacija u kojoj se nalazite možda nije svakodnevna. Pa onda i ne možete imati nekakvo uvjerenje o tome što vidite ukoliko to nije dio vaše svakodnevice. 

Čini se da mi je pisanje o ljudima najzanimljivije. Ne znam zašto. Možda zato što sam i sama čovjek, ljudsko biće koje se rodilo...živi i umrijet će. Smrt. Hmm...ostavit ću je za drugi članak. 

Agatha Cristie, jedna od mojih najdražih spisateljica krimi romana napisala je da je ljudska priroda svugdje ista. Možete je proučavati na selu, jednako dobro kao i u gradu. Vjerujem joj. Ne zato što mi je ona jedan od uzora, nego jer sam se i sama nalazila u 2 različite sredine i ljudi su ostali isti. No i dalje se gnušamo reći...gnušamo se reći istinu o sebi. Kakva je ona zaprvo? 

S jedne strane mi smo divna bića, produhovljena...(ovo se ne odnosi na sve, jer uvijek ima iznimaka. Ništa nije savršeno. Kao ying/yang, u svakom zlu, jedno dobro...u svakom dobru jedno zlo.) No...kao što je u uvodu naveden citat...mi sadržimo jednu tamnu stranu sebe. Nismo je svjesni kao ni one prve. Zaprvo, naš izbor je hoćemo li ići u smjeru jedne ili druge strane našeg bića. 

Ovisno o događajima stvarat ćemo stavove i percipirati te događaje uzimajući u obzir sve u vezi s njima. Razmišljat ćemo zašto se to dogodilo? Je li to dobro? Ili možda loše? Koji je cilj bio tog događaja? Što je njime postignuto? Ili smo napravili prvo korak naprijed, pa se vratili 10 nazad? 

Jedno. Samo je jedno moje mišljenje. Ja sam jedna. U svim galaksijama u svemiru, ja sam jedna. U cijelom sunčevom sustavu ja sam jedna. 

Ljudi...i na ovom portalu primjećena je ta ljudska priroda. I zanimljivo je kako brzo mijenjate mišljenja...u jednom trenutku sam odlična, u drugom sam najgora. Jeste li vi dvolični? Ili ja? Sviđa vam se jedno moje mišljenje dok me zbog drugog nazivate glupom. Mene glava ne boli. (zub boli kad je šupalj). 

Da...ne odgovara svima da mislim svojom glavom. Ne odgovara svima da shvaćate i vidite stvari na koje bi drugi radije ostali slijepi. No, imam odličan vid. I gledat ću. Vidjet ću i shvaćati. Razumijevati. Učiti. 

Žalosno je to što ćete se prikloniti mom mišljenju ukoliko Vam ono odgovara...u pravilu, ako odgovara većini. Tada se uklapam i sve je savršeno. No ako sam individua koja iskače...u 2 krajnosti, onda je problem. Zaprvo, problem je što sam ili najgora ili najbolja. No drago mi je. Jer tada vidim ono što vi ne vidite i tada znam ono što vi ne znate.

Ili sam najgora ili najbolja. Nisam prosječna. 

No ne zaboravimo da se upravo tu nazire ljudska tamna strana. Nitko je ne želi priznati. Nitko je ne želi biti svjestan. No da, smeta Vam. Što je netko otvorio oči. Ili se zaletio u zid. Jer, taj zna i naučit će. 

Ne osuđujte me osim ako vi niste savršeni. 

 

Ovo je preuzeto sa http://matrixworldhr.wordpress.com/2012/09/03/sazetak-zatvorskog-eksperimenta-u-stanfordu/

Ljudi...odnosi...