Hmm...evo, pišem vam potaknuta člancima iz uredničkog kutka...

Naime, tek sam danas vidjela članak - nova kolumnistica na magicusu-, radilo se o meni, naravno. No ja nisam vidjela članak. Ispod je bio komentar od roladeodkokosa? Ili tako nešto...ma nije ni bitno, govorio je o tome kako ja nisam ni trepavicama mrdnila kada sam dobila kolumnu za razliku od Pjesnikinje koja je molila za to? Nešto u tom stilu..

Hmm..a onda opet neki drugi komentari drugih autora koji su sami predmet članka. 

Uredički kutak je po meni super stvar i zaista se može pronaći svašta...samo treba pronjuškati.

Svašta mi je sada u glavi, no najgore je što sam počela...vegetirat od svih silnih informacija.

Hmm...opet hmm..pa hm...pa da krenem već jednom s člankom :)

Dakle (moja druga poštapalica) nemam komentara na to sve.

Vjerujem da zakon kaže da smo slobodni dokle god ne narušavamo nečiju slobodu. Tj. nekome ne oduzimamo slobodu. Evo, neka me oni koji poznaju zakon isprave :)

I ja sam nagla osoba i volim se raspravljati i tvrdoglavo malo biće koje paradira okolo i traži nešto idući svima na živce. Od strane drugih ljudi doživljena sam kao povučena, hejterica, osoba sa stavom, čak vrše i diskriminaciju na meni zbog osoba s kojima se družim?! No, jednostavno sam drugačija i boli mene jel me netko prihvaća ili ne. 

Često kažem gorke istine koje ne sjednu nikome. A ni meni ponekad. No što je tu je. To je realnost. Pa i ja prožvačem i prihvatim to. 

Opet neki ljudi me cijene zbog toga kakva sam i što govorim ono što zaista mislim. Dok nekome to ne sjeda. 

Poslana kritičarka s neke tamo planete? Ma nisam.

U suštini sam zaista dobra osoba (subjektivno). Slušam druge ljude, suosjećam, odgovaram, pomažem. Topla sam osoba. Emotivna užasno! A da ne govorim o svojim depresivnim stanjima ...pa to kao da je smak svijeta došao i prošao kroz mene i ugrozio moje disanje zbog čega se osjećam usrano i ne mogu i ne želim nastaviti živjeti. 

No poanta je da si govorim - marš iz te slike! Pogledaj to sve sa strane - I onda vidim...da to nije black or white...da je sve sivo i nekako s duginim bojama...da, suprotnosti bljeskaju...malo s jedne, malo s druge strane.

Nikako se ne trebamo postavljati da smo mi u pravu i kako nitko drugi pojma nema tko smo i o čemu mi pričamo i kako smo baš mi jedini, sami, koji znamo i razumijemo sve. 

Ah, bila sam i ja takva - ovo je nešto u stilu "ostarila sam"- jadna, ni 20 mi nije....al uskoro će! 

Čovjek uči dok je živ. Treba znati i naučiti - što je puno bitnije, prihvatiti druga mišljenja, tu razliku. Ako pogriješiš, ispričati se. 

I sama sam se uvjerila da kritiku treba prihvatiti širom otvorenih ruku. I zagrliti je. To je jedini način da znaš da ideš u krivom smjeru i da možeš krenuti u onom pravom smjeru. 

Eto, nekakvo moje razmišljanje o tome svemu....o tom komentaru koji je izazvao pažnju urednice.

I uvijek gledati s MINIMALNO 2 perspektive: 

1. Na ovom svijetu živi više od 7 milijardi stanovnika. Puno je to. U našoj galaskiji ima preko 10 milijardi planeta sličnih Zemlji. U svemiru postoji ogroman broj galaksija i u tim galaksijama puno planeta. I da netko umre od tih 7 milijardi ljudi, jednostavno je nebitan. To je ništa u cijelom svemiru!

2. U tom velikom svemiru, postoji ogroman broj galaksija. U svakoj od tih galaksija postoje milijardi planeta. U samo jednoj galaksiji postoji Zemlja! Među 10 milijardi ostalih! Jedna je Zemlja! Na Zemlji živi 7 milijardi stanovnika. Ti živiš među tih 7 milijardi stanovnika. No, ti si jedan. Poseban. Nitko nije kao ti. Nigdje u cijeloj galaksiji, u cijelom svemiru ne postoji netko kao ti! Jedinstven si. 

Zapamtite te perspektive! 

Do čitanja! :)