Planirati..što znači planirati? Uzalud mi planirati ako ne vjerujem? Čak i ako vjerujem... ponekad se zaista čini beskorisno. 

Da, imala sam ja planove. Onaj za koji sam svjesno mislila da je najvažniji, nekako se izjalovio. Pogodilo me. Da ironija bude veća, izjalovio se zbog...ničega. Zbog jedne male sitnice. 

Jučer sam pogledala jedan intervju "London Real - Ido Portal". Doduše, traje 2 sata, ali isplatilo se. U trenutku ponora, pravi video. Ma gdje ja to idem, pitam se? I koja je poanta?

Ma ovo pitanje postavljam već 100ti puta. Čega god se prihvatim jednostavno ne dam si vremena da to usavršim i budem stalna. Ne mogu biti statična. Moram se kretati, moram ići. To je ono što me čini sretnom. 

Promjena, učenje, različite perspektive. Ponekad se sjetim svojih stavova od prije nekoliko godina i učine mi se smiješni i nezreli, glupi. Neiskusni. I sjetim se koliko su mi stariji govorili da to nije tako i da ću se promijeniti...vikala sam: NIKAD! 

A evo me danas. Promjena. U mom životu jedino što je stalno je promjena. To je dobra vijest. Ako je nešto trenutno loše, neće bit zauvijek loše. Promjena ne znači uvijek loše. Treba znati biti oportunist, biti pozitivan, gledati sve s pozitivne strane. 

Nekad smo ograničeni sredstvima, nekad planetima...ali ako dovoljno vjeruješ..uspjet ćeš? I ako podbaciš, to ne traje vječno. Pokušat ćeš ponovno. I ići ćeš dalje. To je ono što ne shvaćam. 

Ne shvaćam da je ovaj život jedna velika škola u čijoj učionici moram biti strpljiva želim li izvući deblji kraj lekcije. Moram učiti svaki dan. Moram se kretati.. moram se mijenjati, činiti promjene na sebi, ponekad i u životima drugih. 

Moram se naučiti balansirati... jer nekako balans, čini se, igra presudnu ulogu u svemu tome. 

p.s. Uredništvo, jučer sam vidjela knjigu. Hvala na poklonu! Čini se jako zanimljiva i baš štivo za mene... čudno je kako neke stvari dođu u trenutcima kada su najpotrebnije...i baš ništa nije slučajno. Budem napisala dojmove, nakon što je pročitam :)