Da. Ljudska priroda zna povrijediti čovjeka, no zašto se onda čudi kada se zatvorimo i ne dozvoljavamo si biti otvoreni prema drugima? Lakše je biti grub i zatvoren, no ispod te ljuske se uvijek krijemo mi sami, osjećajna i plaha bića puna ljubavi za cijeli svijet...no mi ćemo odabrati rijetke kojima ćemo pokazati svoju ljubav, stoga da ne bi bili povrijeđeni opet.

Uvod koji sam napisala još jutros, nakon što sam otvorila oči. 

Zašto biti zatvoren i skrivati svoje osjećaje? Smatraju me čudnom i ne razumiju. I ne moraju. Dovoljno je da ja znam. 

Jako rano sam već shvatila da ne mogu gotovo nikome vjerovat. Shvatila sam da ako se otvorim, bit ću povrijeđena. I bila sam povrijeđena. Ti stari ožiljci, najbolji su. Uvijek me zabole baš kada pomislim da je svijet postao drugačiji i podsjete me na proživljenu bol. 

Prilično sam se dobro začahurila. Toliko dobro da počinjem shvaćati da zaprvo nesvjesno odbijam ljude od sebe i ne dozvoljavam im da kroče u odaje mog srca. Najstarije i najzagonetnije odaje - osjećaji. 

Mislim da sam imala sreću. Naučila sam već jako rano da ne smijem slijepo vjerovati svima i da ne misle svi kao ja, te da neka svoja mišljenja trebam zadržati samo za sebe. Na kraju, ipak su moje misli i moji osjećaji dio mene same i ako ih naučim kontrolirati, znači postići ću višu razinu samosvjesnosti. 

Morala sam prvo naučiti što je to biti svjestan svojih osjećaja. Samim time što sam Riba u horoskopu, već su mi planete odredile da budem osjećajna. No kada su ljudi vidjeli da sam osjećajna, učinili su me slijepom, jer su shvatili da mogu manipulirati sa mnom. Rekla sam ne. 

Svakim danom mog odrastanja u proteklih 7 godina pokušala sam razdvojiti svoje osjećaje od svojih misli. I danas to pokušavam. Čini se da su mozak i srce u neraskidivoj vezi, no uporna sam i nedam se. Držim se za sad. Postala sam svjesna gotovo svakog svog osjećaja i učila sam kontrolirati svaki osjećaj koji sam prepoznala. 

Gotovo uspijevam svom naumu, no jedna loša stvar je što nikada nisi upoznao sve svoje osjećaje i što uvijek postoje oni osjećaji koje nisi spoznao jer se nisi našao u određenim situacijama. Tako i ja, ne znam ih još sve. 

No i dalje sam zatvorena. I zaboravila sam kako je to biti otvoren, izložiti srce svijetu oko sebe čekajući, strahujući ili čak nadajući se, da će te već netko razočarati, iznevjeriti...čisto da budeš siguran na čemu si. 

Zaprvo, jedino čega se bojim je strah.