Nikad ne znam što da napišem u uvodu. Uvod bi za ovo trebao zvučati - zašto je uletio baš u moju sobu? 

Bilo je to prošli tjedan, u četvrtak ili petak. Nisam više sigurna. Volim ostaviti otvoren prozor u sobi cijeli dan, čak i preko noći. Volim svjež zrak... 

Sve bi to bilo divno i ja bi i zaspala kako spada da na ormaru nisam primijetila ogromnog noćnog leptira. Bojim se tih noćnih stvorenja. Ne volim ih i uvijek mi lete u oči na mene. Pa dobro, jel ja ličim kao magnet za bube?! 

Uglavnom...ujutro sam se probudila i nisam ga mogla pronaći. Onda sam shvatila da je uletio u kupaonu i sletio na donju cijev od radijatora. Ja sam samo razmišljala o tome kako ga se riješiti, ubiti ga... Naime, cijeli taj dan nisam htjela više ući u kupaonu. On je bio tamo! To malo ružno stvorenje koje ja ne volim. Fuj! 

Pustila sam vodu da se okupam...a gospodin je uletio u moj ručnik. To je bio vrhunac! Naoružala sam se gumenim rukavicama, metlama, čašom, hrpom starog papira da ga mlatnem ili pak, kojim čudom, iznesem van. 

Istjerala sam ga iz ručnika i odletio je na vrata. Bilo je to izvrsno strateško mjesto što se mene tiče da ga ubijem metlom. No...krenuh metlom na njega, a on na mene. Počela sam vrištati...i da, ja se zaista bojim tih malih ružnih noćnih stvorenja!! 

I tako je sletio na staklo od tuš kabine. Mogla sam ga ubiti milijun puta u sekundi...no promatrala sam ga. Nisam ga htjela ubiti, samo sam ga se bojala. A i što bi mi on mogao napraviti? Samo zujati po sobi..i to je to. Sletjeti možda na mene ...maknula bih ga već.. no smetala mi je njegova blizina. Istjerala sam ga iz kupaone i otišao je na ormar.. 

Uglavnom...viđala sam ga prije spavanja negdje u sobi, preko dana nigdje više. I otišla sam kući. Kada sam se vratila, ležao je mrtav na pola sobe. On je leptir..i oni žive samo nekoliko dana, naravno, ovisi o vrsti. Neke žive puno dulje. 

Imao je crna krila sa narančastim točkicama...no kada sam ga vidjela mrtvom, posivio je. Duša mu je napustila tijelo. To malo tijelo...veličine ni 2 puna centimetra! 

A ja sam toliko paničarila zbog jedne bube... 

Poanta: ne boj se nepoznatoga. Umrijet će.  (hahhahahaha) 

onima kojma smeta moj smisao za humor..neka se ostave pametarenja  ispod posta. Hvala