Prije nego krenem s raspravom i žalbama koje mogu objesit mačku o rep, htjela bih vam se zahvaliti što ste moju kolumnu proglasili najboljom 2012. godine.

Naravno, kako to uvijek biva kod mene....kada nešto dobijem kao kolumnu, nagradu za temu mjesecu, pa evo i proglas vlastite kolumne kao najbolje...nekako nikada to ne očekujem pa me to uvijek pogodi i uvijek kasnije saznam...no zaista sam vam zahvalna. Lijepo je što ste mi dali priliku, nadam se da vas neću razočarati :)

A sada malo o knjigama...mojim najdražim stvarčicama koje me znaju odvesti u druge svjetove gdje mogu živjeti neke druge živote i promatrati sve iz drugih perspektiva. Ponekad me razočaraju, ponekad usreće...nekada me ostave na pješčanoj pustinji samu da razmišljam i sama dokučim odgovore kako bih pronašla put do oaze. 

Knjige su zaista jedinstvene. Čovjek vrijedi onoliko koliko jezika govori? Čovjek vrijedi upravo onoliko koliko je knjiga pročitao! 

Omiljene su mi one ogromne knjige, trilogije na temu trilera...ma uglavnom sve što sliči tematici knjiga legendarne Agathe Christie. Čim vidim ogromnu knjigu eto mene...okrenem je da vidim komentare, ukratko pročitam o radnji...prelistam je da osjetim listove pod prstima...miris tog starog papira. 

Neke mi knjige odgovaraju, neke ne. I što ja to pričam? Samo knjige na temu trilera?! Neee...ja volim i znanstvenu fantastiku kao što su knjige Harry Potter - sve knjige pročitane u dahu! Svidjela mi se knjiga Nula- biografija opasne ideje i knjige koje služe odmoru moje pameti  kao što je Trinesta priča. 

Ma..ukratko, volim sve knjige. Jedina vrsta knjiga koju izbjegavam je filozofija. Ne znam zašto.  Zaprvo, znam zašto. Zato što me to uspavljuje, naporno mi je to za čitati. Moram previše razmišljati o značenju riječi i kako shvatiti jednu prosto proširenu rečenicu. 

No u knjižnici se može naći ponešto za svakoga.  Zato volim knjižnice. Uđem k'o car, obiđem knjižnicu pet puta, usput prelistam nekoliko knjiga, ako mi jedna zapne za oko uzimam je...pitam ima li nastavaka, ako ima, uzimam i nastavke...čitam korice knjige i prosuđujem stil pisanja otvarajući knjigu na pola.

Jednostavno je užitak biti u knjižnici...blažena tišina među tisućama koji viču iz svojih korica.

No problem na koji nailazim je slijedeći...teško, jako teško je pronaći knjigu gdje se konkretno opisuju stvari koje tražite. Evo, na primjer, jako me zanimalo iscjeljivanje i tehnike kako to naučiti.

Ušla sam k'o car, obišla knjižnicu pet puta, prelistala nekoliko knjiga, zaustavila se ispred police alternativnog sadržaja. Uzimam knjigu po knjigu interesantnih naziva, no ne pronalazim ništa konkrentnog sadržaja. Sve je nekako...filozofski nastrojeno, kao da pisci žele da prvo shvatim filozofiju cijelog svemira koja se, vjerujem, može svesti na jednu zasebnu knjigu. Ma komplicirana je ta filozofija svemira... i sve te filozofije skupa.

Želim li znati kako naučiti sanskrt to sigurno neću pronaći u gradskoj knjižnici...to je problem.

Sve je dostupno i nedostupno. Zaprvo sve je dostupno, no za konkrentne naputke, one sigurne naputke morat ćete se više potruditi. Pronaći učitelja, nekoga tko će vas usmjeriti, potvrditi.

A šteta...toliko znanje bi mogli imati, toliko bi toga mogli naučiti i koristiti, primjenjivati svakodnevno. A tako je teško pronaći taj dragi kamen...

I eto, to je ta moja žalba na knjižnice i knjige koje se pišu i koje bi trebale služiti u neke više svrhe osim same zabave.

Hmmm...ostavljam svoje misli nedovršene za drugu temu :)