Dan proleti, večer proleti... Godine prolaze. Izgubila sam se negdje između jutra i noći. Što sam to jučer htjela? I gdje mi je srce danas? Je li na mjestu? 

Ne...okružena ovim materijalnim svijetom, tijelom u kojem trenutno živim...nadam se da postoji nešto bolje, veće od ovoga! 

Ovdje je sve tako prolazno...kratkoročno. Prijatelj sam ti danas, sutra više nisam, jer - ne trebaš mi. Danas si mi brat, sutra više nećeš biti - jer sam dobio ono što sam tražio od tebe. Žalostan je način na koji svijet funkcionira. 

Novac...sve se vrti oko novca. Ako možemo raditi do vlastite smrti, radit ćemo. Nije bitno. Bitno je da donesemo prihod. Tjeraju nas u grob. I kada svi završimo ondje, kime će onda vladati? Od koga će onda ubirati prihode?

Toliko nedužnih i dobrih ljudi je ubijeno od psihičkih vampira i pijavica koji samo čekaju ubrati svoj dio. 

I kako se ne bi izgubila od jutra do noći? 

Rađamo se i gledamo svijet očima nade. Prenosimo poruke jednakosti, dobrote, ljubavi... no na kraju dana jedino oko čega se okreće svijet jest novac. 

Tijelo mi stari, stavovi sazrijevaju, svjesnija sam danas od jučer i ne sviđa mi se ono što vidim. 

Sijem ljubav i pozitivnu energiju tamo gdje mogu, usađujem je u zalutala srca ispunjena tamom... korak po korak, dan po dan, i nadam se ...da će osvanuti bolje sutra. 

Dječje srce i dalje je u meni i dalje naivno, vjeruje u dobro jer ono postoji. I borim se protiv svoj ljudske prirode, svoje pasivnosti, činim nešto dobro. 

Kada odem s ovoga svijeta...ono što želim da ostane iza mene su srca ispunjena ljubavlju, mirom, otvoreni umovi ispunjeni razumom, ne zadrtošću. 

Otvorit ću svaki um, svako srce koje sretnem.

Svi bi zajedno trebali ovaj svijet učiniti boljim mjestom za život.