"Neki čovjek, njegov konj i pas putovali su zajedno. Jednom ih je, na pustoj cesti, zadesila oluja; baš kad su prolazili ispod divovskog stabla, u nj je udario grom i svi su poginuli. No čovjek nije shvatio da je napustio ovaj svijet, pa je nastavio putovati sa svojim dvjema životinjama; mrtvima ponekad treba malo vremena da uvide gdje su se našli... (...)

Put je bio dug i naporan, neprestano uzbrdo, sunce je peklo, znojili su se i žeđali. Na jednom zavoju ugledaše velebne vratnice u mramornom zidu; put je od njih vodio na trg popločen zlatnim pločama, a u njegovu se središtu nalazila česma iz koje je tekla kristalno bistra voda. Putnik se obrati čuvaru na ulazu.

-Dobar dan.- 

-Dobar dan-, odzdravi stražar.

-Koje je ovo, tako lijepo mjesto?-

-To je Nebo.-

-Kakva sreća što nas je put doveo do Neba! Strašno smo žedni.-

-Gospodine, možete ući i napiti se vode do mile volje.- I čuvar mu pokaže na česmu.

-I konj i pas su mi žedni.-

-Iskreno žalim- reče na to stražar. -Životinjama je ovdje ulaz zabranjen.-

Čovjek se veoma razočarao, jer je trpio silnu žeđ, ali sam nije htio piti; zahvali čuvaru i produži putem. Još su dugo hodali uzbrdo, kad naiđoše na druge vratnice, ovaj put trošne, od kojih je vodila zemljana staza, oivičena stablima. U sjeni krošnje jednog drveta ležao je čovjek, glave pokrivene šeširom; vjerojatno je spavao.

-Dobar dan-, pozdravi putnik. 

Čovjek odzdravi kimnuvši glavom.

-Strašno smo žedni, ja, moj konj i pas.-

-Eto izvoda tamo u stijeni-, reče čovjek pokazujući prstom. -Pijte koliko želite.-

Čovjek, konj i pas odoše do izvora i utažiše žeđ.

Putnik se vrati da bi zahvalio onom čovjeku. -Dođite kad god hoćete-, odvrati on.

-Uzgred, koje je ovo mjesto?-

-Nebo.-

-Nebo? Ali čuvar pred mramornim vratnicama kazao je da je ono Nebo!-

-Ono nije Nebo, ono je Pakao.-

Putnik je bio zbunjen.

-Trebali biste im zabraniti da se koriste vašim imenom! Taj je lažni navod zasigurno izvor velikih zabuna!-

-Ni slučajno; štoviše, oni nam čine veliku uslugu. Jer tamo ostaju svi koji su u stanju iznevjeriti najbolje prijatelje...-"

Ulomak preuzet iz knjige P. Coelho-a kako je navedeno u uvodu.

 

Na što se svodi današnje prijateljstvo? Koliko bi nas produžilo dalje pred prvim vratnicama? Koliko su nam važni prijatelji? Postoje li uopće oni danas?

Koliko samo vremena provedemo u kući, daleko od javnosti, kako bi se družili s tzv. "facebook" prijateljima na chatu. Ovo je samo jedan od mnogobrojnih primjera.

Koliko sam samo puta bila prijateljica, a kada je meni trebao netko, nije bilo nikoga. Samo ja i veliki papir za stolom. Olovka u ruci spremna da ispiše još jednu priču slomljenog srca, puknutih živaca...i nitko više, osim suza koje su mi u kasnim noćnim satima pravile društvo dok sam govorila papiru svoju bolnu priču. Ponekad mi se učinilo da bi i taj papir nestao da je mogao...pobjegao od boli koju je moja duša prenosila na njega. Da, bilo je nepodnošljivo.

No, pravi prijatelji se spoznaju u nevolji. Tako smo ja i papir još i danas najbolji prijatelji. On je djelić još jednog uništenog stabla radi profita. Ima dušu, bio je biljka. Mogu mu se povjeriti. Znam da nikome neće reći.

Bolno je kako osobe kojima si prijatelj ne cijene to. Samo te odbace na ovaj ili onaj način pod ovim ili onim izgovorom. A kada im nešto zatreba, stoje u prvom redu kao da su uvijek bili tu za tebe, odani i vjerni. Pravi prijatelji.

Isti ti pravi prijatelji vjerojatno ne bi produžili s tobom do pravog Neba, jer prvo su si bitni oni sami, pa tek onda drugi. No, ljudi su naivni. Sretni su što imaju nekoga...kakav god taj prijatelj bio.

Toliko smo usamljeni kraj ovog virtualnog svijeta. A možda smo i pribjegli virtualnom svijetu jer teško je s ljudima. Zaprvo, najteže je radit s ljudima. Najteže je biti s njima. Najteže je kad im vjeruješ, a oni te iznevjere. 

Još teže je naći prijatelja. Tako su rijetki ti dragocjeni prijatelji. Jer i ako imamo najboljeg prijatelja ili mislimo da nam je prijatelj, moramo uvijek biti na oprezu, jer upravo najbliskiji ljudi, kada nam okrenu leđa...upravo oni, isti ti ljudi, nam postaju najgori neprijatelji.