Ponekad je dobro družiti se sa svojim demonima. Ne možeš reći "poznam se" ili "volim se" ako si odbacio svoje misli koje ti se nisu svidjele, osjećaje koji su te uništili, okolinu koja te osudila. U svakom čovjeku na ovom svijetu postoje dobre i loše zvijeri. Kažu, onakva si osoba koje zvijeri hraniš.
No ako samo hraniš dobre, a loše zapostaviš, loši će te uništit - jer svaki čovjek ima granice, a u ovom svijetu često je problem u tome da ako si dobar prema svima i bezgraničan u toj dobroti, svijet će izgladnjeti tvoje dobre zvijeri. A ako si i sam gladan i iscrpljen od te borbe za svoje bolje "ja", demoni će prevladati u tebi. Ako hraniš loše, a dobre zapostaviš jednog dana okrenut ćeš se i iza sebe ugledati srušen svijet oko sebe, shvatit da si jedino ti uništavao taj svijet i srce će ti biti ogorčeno, jer izdao si sam sebe. Krenut ćeš ispočetka...
No koliko su ljudi oko tebe spremni krenuti ispočetka? Oprostiti, zaboraviti..krenuti s tobom na tvoj put, biti tu da te dignu svaki puta kada padneš i koliko si siguran da ih opet nećeš odgurnuti od sebe? Ući u njihova osjećjana i ranjiva srca i uništiti ih iznutra?
S razlogom postoje granice. One tu moraju biti kako bismo održali ravnotežu u sebi, s drugima. Kad se one slome, ti si izbezumljen i emocionalno i psihički uništen čovjek koji više ne zna što želi u životu.
Nađi balans i oslobodi svoje zvijeri! No nedaj im da one tempiraju trenutak kada će izaći iz tebe, bile dobre ili loše. Vladaj njima! Vladaj sobom!
Ipak...sve je u pravim trenutcima i baš ništa u tome kakav si...jer naposljetku, nitko nije savršen. I onaj tko kaže da nema demona, izdao se.
irida
bglavac
