U zadnje vrijeme sam prilično opterećena. Forsira me se na osobni rast i razvoj u poslovnom kontekstu.
Što ako ne želim rast i razvoj u tom smislu? Zašto ga nužno moram željeti? To je samo posao, ne moj život. Doduše, ironija je očita - posao = novac = egzistencija + poneki luksuz npr. čokolada ili sladoled :) (volim slatko, svega mi).
No gdje je točno granica u tome kada nekakva povratna informacija, kritika ili ako baš hoćete, feedback, prelazi tu granicu i zalazi u intimu tebe kao bića, kao osobe, kao karaktera koji je sa 28 godina prilično formiran i još k tome zahtijevaju promjenu pod krinkom "moraš rasti i razviti se", pozicija na kojoj si to zahtijeva..bla bla...otvori se, pokaži osjećaje, spusti granicu..bla bla. Iritantno. Svaki tjedan jedan te isti krug kritike. Dopizdilo.
Uglavnom...kao prava horoskopska ribica, znam se snaći...pa sve na smijeh i pomalo smotan sugovornika. Navučem mak na svoj konac. Pregovaračke vještine, politika...pakiranje niečega u poklon s mašnicom a iznutra gorim da se ne izderem. Rekli su mi da sam kinez jer volim sve kratko i jasno, kao po špagi...znači ameriko, nisam tvoja žena xD
I sada...svaki dan iznova. Shvatila sam da što si više na hijerarhijskoj ljestvici, to više moraš biti diplomat. Kako biti u sukobu sam sa sobom? Ne znam. Ne želim biti u sukobu, već u miru sama sa sobom. Biti sretna, neopterećena..odraditi svojih 8 sati i otići doma. Šutiti ne mogu, nikad nisam mogla. Ne vidim poantu u tome. Poruka "Brave girl, promise me you will not shrink, to make others feel comfortable" mi stoji na stolu uz figuricu konja i figuricu zmaja. Zmaj je iz Slovenije, s mosta :) U onoj staklenoj kuglici je sa snijegom tako da mu mogu promijeniti klimu u ove vruće dane...dok ga mučkam pjevam "shake it, shake it"
Pa...evo, nadala sam se nešto zrelijem članku od sebe meni..kao možda ću nešto pametno reći pa se zamisliti nad tim...i ono "hmm...pa da, vidiš...to je to", ali hint se nije dogodio.
Nadam se da uživate u ovim večerima, da ste vani, da živite sada...danas..u ovom trenutku. Sve je...trenutak