PROČITANO

499

PUTA

ZEN PRIČA - Zvuk jedne ruke

Starješina hrama u Keninu bio je Mokurai, Tiha grmljavina. Mokurai imađaše jednog malog, dvanaestogodišnjeg štićenika po imenu Tojo.

Starješina hrama u Keninu bio je Mokurai, Tiha grmljavina.

Mokurai imađaše jednog malog, dvanaestogodišnjeg štićenika po imenu Tojo.

Tojo je imao priliku da vidi kako stariji učenici svakog jutra i večeri pohode učitelja u njegovim odajama, da bi primili pouku u vidu san-zena ili osobnog vodstva, pri čemu su dobivali koane kako bi preduprijedili lutanje uma.

I Tojo imađaše želju da primi sanzen.

„Pričekaj malo,” poručio mu je Mokurai.

„Previše si mlad.”
Ali, dječak bijaše uporan, tako da učitelj naposlijetku pristade.

Te večeri se mali Tojo u određeno vrijeme našao na pragu Mokuraijeve odaje za sanzen.

Udario je u gong da bi obznanio svoje prisustvo, u znak poštovanja tri puta je učinio naklon pred vratima, a potom ušao i sjeo pred učitelja u tišini ispunjenoj poštovanjem.

„Zvuk dijve ruke možeš čuti kad pljesneš rukama,” reče Mokurai.

„Sada mi pokaži zvuk jedne ruke.”

Tojo se naklonio i otišao u svoju sobu da razmisli o pitanju.

Kroz prozor do njega dopiraše muzika gejši.

„Aha! Imam ga!”, obradova se.

Sljedeće večeri, kada učitelj od njega zatraži da mu dočara zvuk jedne ruke, Tojo stade izvoditi muziku gejša.

„Ne, ne,” reče Mokurai. „To nikako. To nije zvuk jedne ruke. Uopće ga nisi shvatio.”

Pomišljajući da ga muzika možda ometa, Tojo se prebaci na neko mirnije mjesto.

Opet i iznova razmišljaše.

”Zvuk jedne ruke – što li će to biti?”

Iznenada začu kako kaplje voda.

„Zacijelo je to,” pomisli Tojo.

Kada se ponovo pojavio pred učiteljem, Tojo stade oponašati kapanje vode.

„Što ti je to?” pitao ga je Mokurai.

„To je zvuk vode koja kaplje, ali ne i zvuk jedne ruke. Pokušaj ponovo.”

Zalud je Tojo meditirao kako bi otkrio zvuk jedne ruke.

Čuo je huk vjetra. No i taj zvuk bijaše odbijen kao pogrešan.

Čuo je krik sove. Ni taj nije valjao.

Ni skakavci ne stvarahu zvuk jedne ruke.

Više od deset puta dolazio je Tojo kod Mokuraija sa svakojakim zvucima.

Svi su bili pogrešni.

Gotovo godinu dana razbijao je glavu pitanjem što bi to moglo da predstavlja zvuk jedne ruke.

Najposljetku je mali Tojo uronio u istinsku meditaciju i prevazišao sve zvukove.

„Više ih nisam mogao sakupljati,” objasnio je kasnije, „i tako sam došao do nečujnog zvuka.”

Tojo je shvatio zvuk jedne ruke.

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!