U ranim danima Meiđi ere živjeo je dobro poznati hrvač po imenu Onami, Veliki valovi.

Onami je bio veoma snažan i odlično poznavao vještinu hrvanja.

Nasamo, pobjeđivao je čak i svog učitelja, ali je na javnim takmičenjima imao takvu tremu da su ga obarali čak i vlastiti učenici.

Onami je u sebi osjećao da bi se valjalo obratiti za pomoć nekom zen učitelju.

Hakuđu, lutajući učitelj, boravio je nakratko u obližnjem hramu, pa je Onami odlučio otići do njega i ispriča mu za svoju muku.

"Tvoje ime je Veliki valovi", stade ga učitelj savjetovati, "stoga ostani noćas u ovom hramu.

Zamisli da jesi val. Više nisi uplašeni hrvač.

Ti si taj ogroman val što briše i guta sve pred sobom.

Učini tako i bit ćes najbolji hrvač u ovoj zemlji".

Učitelj se povuče na spavanje.

Onami je sjedio i meditirao, nastojeći  zamisliti sebe kao val.

Misli su mu skretale na mnoge druge stvari.

Potom je postepeno sve više i više počeo osjećati valove.

Kako je noć odmicala, valovi su postajali sve veći i veći.

Raznijeli su svo cvijeće u teglama. Preplavili su čak i Budu na svom oltaru. Do zore, na mjestu gdje je bio hram bjehu samo plime i oseke beskrajnog mora.

 

Ujutro je učitelj našao Onamija kako meditira, s osmjehom na usnama.

 Potapšao je hrvača po ramenu.

"Sada te više ništa ne može poremetiti", rekao je.

"Ti si taj val. Počistit ćeš sve pred sobom".

Istog dana, Onami se prijavio za takmičenje u hrvanju i pobijedio.

Od tada, više ga nitko u Japanu nije mogao pobijediti.

 

Snaga volje je zaista veoma moćna sila u nama.