Jedna mlada žena se ozbiljno razboljela.

"Toliko te volim", reče svom mužu, "i ne želim te napustiti.

Nemoj otići od mene nijednoj drugoj ženi.

Ako to učiniš, vratit ću se kao duh i prouzrokovat ću ti beskrajne patnje."

Uskoro žena premine.

Muž poštovaše njezinu posljednju želju prva tri mjeseca, ali onda sretne drugu ženu u koju se zaljubi.

Uskoro se vjeriše.

Odmah poslije vjeridbe, duh se poče svake noći pojavljivati pred čovjekom, optužujući ga što nije održao obećanje.

Duh bješe prepreden.

Znao je točno što se događa između njega i njegove nove dragane.

Kada god bi svojoj vjerenici dao neki poklon, duh bi ga opisao u detalje.

Čak bi ponovio i razgovor, što je čovjeka toliko mučilo da nije mogao noću sklopiti oka.

Netko mu reče da svoju muku ispriča učitelju zena koji je živio u blizini sela.

Naposljetku, u očajanju, jadnik otiđe do njega tražiti pomoć.

"Tvoja bivša žena je poslala duha i zna sve što i ti", komentirao je učitelj.

"Što god učiniš ili kažeš, što god pokloniš svojoj dragani, on zna.

Mora da je vrlo mudar duh.

Zaista, trebalo bi se diviti takvom duhu.

Sljedeći put kad se pojavi, nagodi se sa njim.

Reci mu da toliko mnogo zna da od njega ne možeš ništa sakriti i da mu, ako ti odgovori na jedno pitanje, obećavaš da ćeš raskinuti vjeridbu i ostati sam."

"Koje to pitanje moram postaviti?", upita čovjek.

Učitelj odgovori: "Uzmi punu šaku sojinog zrna i pitaj ga koliko točno zrna držiš u ruci.

Ako ne zna odgovor, znat ćeš da je on samo tvorevina tvoje mašte i više te neće uznemiravati."

Sljedeće noći, kada se duh pojavi, čovjek mu stade laskati i reče mu da on zna sve.

"Točno", odgovori duh, "a znam i da si danas išao da posjetiš učitelja zena."

 "Pošto toliko znaš", zatraži čovjek, "reci mi koliko zrna držim u ruci!"

Ne bješe više nikakvog duha da odgovori na ovo pitanje.

 

Naša podsvijest je toliko moćna da je ponekad u stanju stvoriti uvjerenja za koja ni sami nismo sigurni da li su stvarna ili ne.