Poklonik zena, Tecugen odluči da u Japanu objavi sutre, koje su u to vrijeme bile dostupne samo na kineskom jeziku.

Knjige je trebalo štampati pomoću drvenih ploča u izdanju od sedam tisuća primjeraka, što je ogroman poduhvat.

Tecugen krenu na put da bi sakupio poklone u ovu svrhu. Nekolicina podržavalaca bi mu dala stotinjak zlatnika, u većini slučajeva primao bi samo novčiće.

Svakom darodavcu bi zahvaljivao podjednako.

Poslije deset godina, Tecugen je imao dovoljno novca da započne svoj zadatak.

U to vrijeme se dogodi da rijeka Udi počne plaviti.

Pojavi se glad.

Tecugen uze novac koji je sakupio za knjige i potroši ga da bi spasio ljude od gladovanja.

Zatim nanovo započe svoj posao oko sakupljanja.

Nekoliko godina kasnije proširi se zemljom neka epidemija.

Tecugen dade novac koji je sakupio za pomoć svom narodu.

I po treći put započe svoj posao, i poslije dvadeset godina želja mu bi ispunjena.

Štamparske ploče od kojih je napravljeno prvo izdanje sutri, danas se mogu vidjeti u samostanu Obaku u Kiotu.

Japanci pričaju svojoj djeci da je Tecugen napravio tri zbirke sutri, i da su prve dvije nevidljive zbirke čak nadmašile posljednju.

 

Obaku samostan