Stara je žena svaki dan sjedila ispod stabla i plakala.

Ljudi nisu znali zašto.

Jednoga dana, redovnik prođe pored nje i pita je zašto tako tužno plače?

Stara žena odgovori: "Imam dvije kćeri: starija prodaje kišobrane, a mlađa prodaje sušenu hranu.

Kada je sunčano, plačem, jer moja starija kćer ne može zaraditi, jer nitko ne kupuje kišobrane.

Kada je kiša, plačem, jer moja mlađa kćer ne može raditi ni prodati sušenu hranu."

Redovnik tada kaže staroj ženi: "Ja ću te razveseliti!

Kada je kiša, misli na svoju stariju kćer.

Biti ćeš sretna, jer će ljudi kupovati kišobrane od nje.

Kada je sunčano, misli na svoju mlađu kćer, jer će moći zaraditi novac prodavajući sušenu hranu."

Stara žena se odjednom prosvijetli.

Od tada, svaki se dan smijala ispod stabla.