Subhuti bijaše Buddhin učenik.
Bio je u stanju shvatiti moć praznine, gledište da ništa ne postoji, nego da je stvar nečije subjektivnosti ili objektivnosti.
Jednog je dana Subhuti, u duhovnom stanju apsolutne praznine, sjedio pod nekim stablom. Odjednom, posvuda oko njega počne padati cvijeće.
„Hvalimo te zbog tvojeg govora o praznini“ šaputahu mu bogovi.
„Ali ja nisam govorio o praznini“ reče Subhuti.
„Ti nisi govorio o praznini, mi nismo čuli prazninu“ odgovoriše bogovi „To je istinska praznina.“
I pupoljci se po njemu slijevahu poput kiše.
bglavac
irida
edin.kecanovic
