Jednoga dana upitaše Ma-tsua, koji je još uvijek učenik Huai-djanga, zašto toliko sjedi i meditira. Matsu odgovori da to čini da bi postao buda.
Učitelj na to počne snažno trljati nekakvu ciglu. Matsu upita:
"Zašto trljate tu ciglu?" "Da bih napravio ogledalo", odgovori Huai-djang.
"Ali, gospodine," pobuni se Ma-tsu, "ma koliko glačali ciglu, vi je nećete pretvoriti u ogledalo".
"Isto tako", odvrati učitelj, "ma koliko sjedio prekriženih nogu, to te neće pretvoriti u budu."