Jednom Tanzan i Ekido zajedno putovaše po blatnjavom putu.
Jaka kiša je još uvijek padala.
Idući putem, sretoše lijepu djevojku obučenu u svileni kimono obavijen pojasom, koja nije mogla da pređe raskršće.
"Dođi, djevojko", reče odmah Tanzan.
Podigavši je u svoje naručje, prenese je preko blata.
Ekido ne progovori do večeri, sve dok ne stigoše do hrama u kome je trebalo da prenoće.
Tada se više nije mogao suzdržati.
"Mi svećenici ne prilazimo blizu ženama", reče Tanzanu, "posebno ne mladim i lijepim.
To je opasno.
Zašto si to učinio?"
"Ja sam djevojku ostavio tamo", reče Tanzan. "Da li je ti još uvek nosiš?"
bglavac
edin.kecanovic
