Blatnjavi put

 

Jednom Tanzan i Ekido zajedno putovaše po blatnjavom putu.

Jaka kiša je još uvijek padala.

Idući putem, sretoše lijepu djevojku obučenu u svileni kimono obavijen pojasom, koja nije mogla da pređe raskršće.

Dođi, djevojko, reče odmah Tanzan.

Podigavši je u svoje naručje, prenese je preko blata.

Ekido ne progovori do navečer, sve dok ne stigoše do hrama u kome je trebalo da prenoće.

Tada više nije mogao da se suzdrži.

Mi svećenici ne prilazimo blizu ženama, reče Tanzanu, posebno ne mladim i lijepim.

To je opasno.

Zašto si ti to učinio?

Ja sam djevojku ostavio tamo, reče Tanzan.

Da li je ti još uvijek nosiš?